[5]

7.3K 237 20
                                    

《KATININA PERSPEKTIVA》
Ma koliko vila ove porodice bila ogromna kao da ne svaki korak navodio da se sretnem sa njegovom majkom. Mojoj kcerkici je polazilo za rukom da je izbjegne, ali meni nije.

-"Zasto si dosla ovde?"

Pitala je ostro nakon naseg drugog susreta tokom ovog jutra.

-" Dosla sam sa svojom kcerkom"

Rekla sam smireno vec spremna da je prodjem jer nemam zivota da trpim njen ton i podrugljiv osmijeh.

-" Zavela si mog sina samo radi njegovog bogastva, kad si shvatila da neces dobiti sve sto zelis si pobjegla... Klasicna sponzorusa!"

Okrenem se stiskajuci zube kako bih smirila svoj ton.

-" Vas sin je bio dovoljno lud za mnom da mi da sve sto pozelim, a ja sam otisla od njega zbog bezbjednosti svog djeteta i vi to znate."

-" Ne moramo da se lazemo jer..."

-" Pitajte sina da li bi mi poklonio svijet na dlanu da sam ostala"

Prosla sam ponosno podignute glave i ako sam svijesna da ova zena nece stati samo na sitnim podbadanjima. Uzela sam cjedjenu pomorandzu veliko cebence koje prostrem u dvoristu. Katja je ispijala svoj omiljeni sok zadihano. Za nju je nevjerovatno da ima ovoliko dvoriste.

-"Mama, kad cu da idem i vrtic?"

Spustila je casu soka pored sebe i znatizeljno pogledala u mene

-" Razgovaracu sa tatom oko vrtica."

Klimnula je glavom te mi se priblizila da cujem njene tihe sapate.

-"Pitaj ga i da li smijem da idemo kod vocnjaka, vjestica mi brani da berem voce"

Zacuje se otvaranje teskih metalnih vrata koja privuku paznju i meni i njoj. Zatim par dzipova koji udju i zaustave se na parking ispred vile.

-"Tataaaaa!!"

Zaletjela se prema njemu koji nas nije odmah primjetio, bio je ljut i namrgodjen dok Filip ide za njim objasnjavakuci mu nesto. 100% je da je nesto odradjeno van njegovog plana i sada je ljut,a tako ljut moze da se smiri samo u teretani. Ne prica,sporo dise i potiskuje zelju da ubije svog najbolje prijatelja koji je jedan od rijetkih kojim Aleksej vjeruje. Pritrcala mu je i snazno ga zagrlila,dok se on spusta na koljena ispred nje i snazno je grli. Stojim u soku posmatrajuci Aleksejev osmijeh koji tetura licem jer je video nasu kcerku. Jebeno se svakim trenom kajem sto sam otisla zbog straha i prijetnji koje mu nikad nijesam pomenula. on izgleda kao savrsen primjer oca.

-"Kako si provela dan ljepotice?"

Njezno skloni kosu sa njenog lica.

-"Ceo dan sam se igrala u dvoristu,smislila sam sta ce da nam pomogne da imamo lepse dvoriste..."

Pogledao je u mene koja stojim na distanci posmatrajuci ih.

-" velika kucica na drvetu"

-"Filipe to je sledeci zadatak,kucica na drvetu u nasem dvoristu"

Jako ga je zagrlila,potom ga uzme za prst dok ga sa sjajem u ocima gleda odusevljeno. U njemu vidi svog heroja od kad je saznala da postoji u pricama koje sam joj pricala i sada je ispunila sve sto je nekad mastala da ima.

-" Jesi li se umorio danas?"

Pitala je radoznalo te krene prema meni da ga povlaci.

-" sta se krije iza ovog pitanja"

-"Mama ce da ti kaze"

Pogled sa nje podigne i uspjeri ka meni. Skenirao mi je lice i kao da sam dijete osjetim da mi se obrazi rumene od tog pogleda. Ocigledno se zaboravio u naletu emocija zbog Katje da vrati svoj ostar pogled

-"Katja i ja cemo sjutra otici da izaberemo vrtic jer je devojcici dosadno bez prijatelja"

-"Filip ce vas voziti gde je potrebno"

Klimam glavom i pokusam da zavrsim razgovor, ali ne kcerka vice za ruku sto on primjeti te se ne pomjeri vec saceka da vidi sta to jos ima.

-" Htela je da pita da li moze da bere jabuke jer se baka ljuti"

-"Naravno,sada je sve ovo samo tvoje Katja i mozes da radis sve sto mama dopusti"

Spustio se pored nje te je podigne u svoje narucje.

-"Imam puno pitanja danas ali mozemo li da i mamu vodimo sa nama na igraliste i sladoled."

-" Zar ne zelis da provedes malo vremena sa tatom?"

-"Tata konacno sam dobila i mamu i tatu zelim da svi to vide"

-" Uredu, mama mozete li biti spremni za 10 minuta?"

-"Ako si umoran Katja ce sacekati da se odmoris"

Pogledam Katju da potvrdi jer zna biti vrlo naporna kad joj se nesto obeca.

-"Moja princeza ne smije da ceka"

Spustio je pored mene

-"Volela bih da si nas mnogo pre doveo ovde tata"

Opet je vratio onaj ljut pogled,koji se trudi sa suzbije tim sto ode sto pre od nas. Vec vidim kako me osudjuje, a sebi govori kako nas zapravo nikad ne bi pustio da je mogao i da sam ja kriva sto je sve ovako.

♡♡♡♡♡♡♡♡♡

Znam da sam na pocetku rekla da cu pisati redje ali... ali... ali uzela sam slobodan dan danas i napisala sam ovu knjigu/ pricu do 17. dijela i zato su danas izasla 3. ❤

A sto volim subotu i nedelju i vas koji mi budite zelju da pisem vasim ludackim komentarima. Hvala svima puno ❤

Sansa za nasOù les histoires vivent. Découvrez maintenant