Odraz

"Kako volite drame!"

25. poglavlje

"Ne želim govoriti ništa sve dok moja odvjetnica ne dođe", nakon brojnih pitanja inspektora, konačno sam prikupila hrabrosti i obratila mu se jednostavnom rečenicom. Znam da će Lana doći, vjerujem u to da će me ona obraniti i smisliti nešto jer ovo je u potpunosti šok za mene. 

"U redu, do onda ćete ostati ovdje", kaže naposlijetku inspektor te izađe zajedno s još jednim policajcem van iz sobe za ispitivanje. Uspuhnem i primim se za glavu jer je ovo ozbiljan problem.

Ne znam koliko je vremena prošlo, sigurno dva sata, začula sam otvaranje vrata i Lanin glas. Potrčala je prema meni i čvrsto me zagrlila. U tom zagrljaju nisam mogla zadržati sve emocije, rasplakala sam se. Nisam mogla izdržati jer se sve nakupilo u meni. Smirivala sam se nekako, uspjela sam sjesti i biti spremna za razgovor s Lanom.

Primila sam ju za ruke, "Prije svega, želim ti reći da se ne ljutim na tebe, i ja bih isto tako napravila." Lagano se osmjehnula i kimnula glavom.

"Bila sam u avionu kad mi je Dino javio, pa sam odmah došla ovamo."

"Hvala ti puno", osmjehnem joj se lagano, a ona me utješi, "Izvući ćemo te odavdje, ne brini." 

Uspuhnula sam nadajući se da će to biti što prije, "A Dejan? Gdje je on?" Promucala sam. Napisala je u pismu da je otišla k njemu.

"Ne mogu ti još reći, ali ne brini za njega. Bitno je da te izvučemo odavdje što je prije moguće." 

"Tko me prijavio uopće?"

"Ne znam, nisam ni razgovarala s inspektorom, odmah sam došla k tebi na razgovor. Što ti misliš tko te prijavio?" 

Zamislila sam se jer sam se sjetila onog razgovora s Dinom. "Sigurno Nikolina. Očito je nekako saznala da će se Dejan vratiti." Bila sam sto posto sigurna u to, a ona je kimnula glavom. 

"Dobro, dat ću sve od sebe da saznam", bilo je posljednje što je rekla prije nego što je u sobu za ispitivanje ušao inspektor. Pružio je ruku Lani i predstavio se kao Stipe Miškić. Sjeo je pokraj nje i ispred mene i ozbiljno nas pogledao.

"Imamo ozbiljne dokaze protiv Vas koje smo sakupili, naime pronašli smo tijelo čovjeka kojeg ste ubili, gospođice Lovrić. K tome smo dobili i snimku kako pucate u žrtvu", raširim oči i počnem cupkati nogom. Uhvatio me strah da ću ostatak života provesti u zatvoru, ali vjerovala sam u to da ću se nekako izvući. 

"Gospodine inspektore, želim vidjeti te snimke i saznati tko ju je prijavio", Lana mu se strogo obrati, a on podigne bradu i suzi oči. 

"Naravno, možete odmah poći u moj ured sa mnom", inspektor joj se obrati, pa zajedno izađu iz sobe zaključavši ju.

Udarila sam šakom o stol i opsovala misleći kako sam gotova. Već za pet minuta sam začula otključavanje vrata, pa sam se trznula i poskočila sa stolca mislivši da je Lana, ali sam se susrela sa plavim očima. 

"Što Vi radite ovdje?" Bila sam neugodno iznenađena time što se Silvija od glave do pete nalazi ispred mene. Ona je zadnja osoba koju sam ovdje očekivala. 

Podlo mi se nasmijala dok meni nije ništa bilo jasno. Sporo je došla do stolice i sjela, pa uzdahnula i mudro me pogledala kao da zna što sam napravila. I dobro sam ju pročitala. "Znala sam da si ti uvijek problematična", kut usana joj je bio previjen u lukav osmijeh. Mirno sam sjela ispred nje s puno pitanja u glavi. 

"Kako su Vas pustili ovdje? Rekli su mi da mogu razgovarati samo s odvjetnicom", prozborim. 

"Ja sve mogu", zagonetno kaže, a ja mignem obrvama zbog njenog ponašanja. "Znaš... tvoj cilj da se udaš za Bornu nikako nije ostvariv. Ne mogu dopustiti da nam zagorčavaš živote!"