Odraz

"Zašto ja?"

20. poglavlje

Prošlo je više od mjesec dana od kada se Dejanu izgubio trag, barem za mene. Ono što mi je Borna rekao da je otišao natrag u London meni nije dovoljno, željela sam to čuti od Dejana makar bi me opet povrijedio. U tih mjesec dana proslavili smo Božić i Novu godinu, a Borna je u tom razdoblju par puta išao na poslovna putovanja izvan grada, pa je Lana provodila vikende sa mnom iako mi je konačno obznanila da je u vezi s Dinom. Osvojio ju je kao i ona njega. Lana se nije nešto pretjerano trudila stupiti u kontakt s Dejanom i saznati gdje je, ali vidjela sam joj na licu blagu zabrinutost. 

Kad sam se probudila u praznom krevetu suočena s time da Borne opet nema za vikend, dohvatila sam mobitel u ruke i još jednom kao neka budala uputila poziv na Dejanov broj. Opet, nije se javljao, a ja sam onda razočarano uzdahnula. Bacila sam mobitel na drugi kraj kreveta i zagledala se u bijeli strop zapitajući se zašto se mučim oko toga da saznam gdje i kako je Dejan, kad ionako nas dvoje ne bi uspjeli. 

Lana ovog puta nije mogla doći k meni jer su je roditelji pozvali na obiteljsku večeru, no unatoč tome što je tamo provodila večer poslala mi je zabrinjavajuću poruku.

Nikolina je ovdje, znaš da si rekla da otkad je nestao i Dejan, nestala je i ona.

Razmišljala sam dugo vremena što bi trebala napraviti, da li da odustanem ili ne. Odlučila sam ipak da želim saznati sve, ipak nekako sam bila umješana u sav odnos između Dejana i Nikoline, a da ne znam kako ni zašto. Mučilo me to, pa sam se spremila i malo prije ponoći izašla van iz stana uputivši se prema Dinovom klubu. Pošto je Lana bila zauzeta večeras, bila sam sigurna u to da ću njega pronaći negdje u klubu.

Imala sam pravo. Ugledala sam ga s leđa za šankom, pa sam sjela do njega proguravši se kroz hrpu ljudi i naručila dupli viski nakon dugo vremena. Trebalo mi je nešto da me ohrabri da nastavim do onoga što želim, a viski je u tome sasvim dobro radio svoj posao. 

Okrenula sam se prema Dini koji je tipkao na mobitel i zaljubljeno se smješkao te usput pijuckao viski iz svoje čaše. "Dino?" Trznuo se na spomen svog imena i okrenuo glavu prema meni, tako mu je onaj smješak pao sa lica. Promeškoljio se na mjestu i podignuo bradu sklonivši svoj mobitel u džep. 

"Monika?" Nakašljao se, "Od kuda ti ovdje?"

"Možemo li razgovarati na nekom tišem mjestu?" Na licu sam mu vidjela da se premišlja, ali je naposlijetku nijemo kimnuo glavom i rekao mi da ga slijedim. 

Išli smo istim onim hodnicima kojima me vodio i Dejan kako bi me sklonio u onaj taman i mali ured, no Dino mi je otvorio vrata prostranog i osvjetljenog ureda koji je prava suprotnost onom gdje sam ja bila zaključana. 

"Sjedni", pokaže mi rukom prema fotelji ispred radnog stola, pa se i sam smjesti na drugu preko puta i prekriži jednu nogu preko druge. "O čemu si htjela razgovarati?"

Progutam knedlu i osvrnem se na ono da će mi viski barem malo pomoći. "Ako si došla ovdje zbog Lane, onda nemamo o čemu pričati", on brzo kaže bez čekanja da ja započnem. Blago se osmjehnem i odmahnem glavom. 

"Ne, nisam došla ovdje zbog Lane jer vjerujem u to da se volite i da vam je lijepo zajedno", vidjela sam da mu je kamen pao sa srca. Ipak, koliko god je mišljenje drugih ljudi nebitno za veze, mišljenje pravih prijatelja je izuzetno bitno. "Drago mi je da odobravaš", Dino se našali, a i ja se opet nasmijem. Baš se vidi da se zaljubio preko ušiju. I drago mi je da je tako jer je Lana konačno nakon dugo vremena pronašla nekoga tko joj se stvarno sviđa.

"Bez brige, dokle god ćeš je usrećivati i voljeti, ja ću odobravati", podignem jednu obrvu upozoravajući mu govoreći. Podsmjehnuo se i prekrižio ruke preko prsa. "O čemu si onda stvarno htjela razgovarati?"

Naslonim se dublje u fotelju, "Mislim da i sam znaš." 

"Dejan", zaključi on i glasno uzdahne. 

"Da, Dejan", kimnem glavom dok držim pogled na njemu. "Gdje je on? Što se događa, Dino?" Uspravim se dok on nijemo kruži pogledom po uredu samo da ne uhvati moj pogled. Od onda sam znala da Dino zna sve, apsolutno sve što ja želim znati.

"Nema ga već više od mjesec dana, a ti se još uvijek mučiš oko toga. Zašto ne odustaneš?" Suženih očiju i nekako oštrijeg tona mi se obrati Dino, a ja se zaprepastim. 

"Da, upravo zato što me muči to, želim znati sve odgovore na svoja pitanja i neću odustati dok ih ne saznam."

"Savjetujem ti da se makneš od toga i ne remetiš si mir s Bornom, ionako ćete se uskoro vjenčati, zar ne?" Tada sam dobila osjećaj da me stjerao u kut, ali odlučila sam se držati jaka. Znam zašto sam došla i neću otići dok to i ne dobijem. 

"Da, istina", pokleknem, no saberem se i molećivo ga pogledam, "Molim te, Dino. Slušaj... volim Dejana i zauvijek ću ga voljeti, zato moram saznati sve to. Ne mogu živjeti u neznanju i nadanju da je moglo biti drugačije." Nastavila sam ga molećivo gledati, kao ostavljeno štene na ulici dok je on uspuhivao. 

"Dobro", Dino odjednom izjavi, a ja sam se smirila i bila spremna na to da čujem svašta. Dino je minutu šutio jer se i dalje, unatoč tome da je pristao, nećkao. "Dejan je u Londonu, kao što ti je sigurno i Borna rekao", kimnem glavom na njegovu izjavu potvrdivši da je tako. 

"Ali Nikolina se vratila, možda je i Dejan s njom", kažem s nadom, a on odmahne glavom i razuvjeri me od te ideje. "Ne, nemoguće." Upitno ga pogledam.

"Nikolina je nekako uspjela doći do tijela onog čovjeka kojeg si upucala i zaprijetila je Dejanu da će te prijaviti policiji ako se vrati ovdje." 

"Molim?" Naglo se ustanem iz fotelje iznenađena onime što čujem. "Zašto? Kako su oni dvoje povezani uopće?" Hodam u krug po velikom uredu dok Dino s negodovanjem se meškolji u fotelji. Sigurna sam da mu je Dejan izričito zabranio da mi ovo kaže. 

"Nakon što su Nikolina i Borna prekinuli, ona je otišla u Toronto i stupila u kontakt s Dejanom moleći ga za pomoć. Savjetovao joj je da otvori tvrtku jer je mislio da želi započeti svoj život ispočetka. Nakon nekog vremena ta tvrtka je propala i ostala u dugovima. Za te dugove Nikolina krivi Dejana jer joj je dao kontakte nekih ljudi koji baš i nisu pouzdani da joj posude novac", kad se Dino zaustavi ja uzdahnem. 

"Znači sve je vezano za novac?" Podsmjehnem se cinično i nastavim hodati po uredu. "Nije baš sve. Naime, Nikolina se htjela osvetiti Borni zato što ju je ostavio. Plan joj je bio osnovati tvrtku i imati partnere kojima bi lako mogla otkupiti njegovu firmu, ali Dejan to nije znao."

"Dobro da joj je onda tvrtka propala", promrmljam, a on smrkne pogled, "Ovako krivi Dejana za taj propast i dugove", odmah se Dino nadovezao, a ja sam uzdahnula. "Da je i uspjela u svom planu, Borna bi propao. Jedno od njih dvoje je moralo biti žrtva."

I dalje mi se cijela priča vrtila po glavi. 

"A, zašto ja, Dino? Kako sam ja povezana s njima prije ubojstva?" Ni sama nisam vjerovala da mi je zadnja riječ sklizla niz usne. Konačno sam si na glas priznala da sam ubojica. 

"Nikolina je znala da ste ti i Borna zajedno, još kad je saznala da si ti Dejanova ljubav, morala je započeti ovu igru", jednostavno mi odgovori i slegne ramenima, a ja se zamislim. Zašto je sve moralo biti ovako komplicirano?

"Znači cilj joj je sve nas uništiti?"

"Nitko ne zna njen cilj, ali mogao bi biti."

...

Dragi moji! Evo konačno novog poglavlja nakon skoro 3 mjeseca! Žao mi je što nisam pisala, no jednostavno imam privatnih razloga za to. Nadam se da i dalje pratite priču, a i uz to pratite me na instagramu (username: cinqueraa) gdje objavljujem informacije vezane za priče :)

Čitamo se uskro!

xoxo