Sivi dragulj

Poglavlje 21

Posmatram Devona kako razgovara sa Billom. Njegov smijeh odjekuje večernjim vazduhom dok pričaju kako se meni čini o avanturama. Posmatram kako je lagodno naslonjen na kvada, njegove snažne ruke prekrštene na grudima, dok mu se ispod potkošulje nazire zavoj. Da li sam dobro učinila što sam ga dovela ovdje? Da li je ovo previše napora?

"Opusti se Tal, sve će biti okej. I sama vidiš da mu nije ništa."

Uzdahnem i odmaknem pogled od Devona okrećući se prema Jesiki.

"Iskreno se nadam, ako mu se nešto desi, nikad ne bih oprostila sebi."

Tek kada to kažem, shvatim koliko je to istina. On, osoba koja vjeruje u sudbinu, vjeruje da sam ja suđena njemu.

Ja ovako umorna od života, osoba koja navlači ljušturu da je srećna, nasmijana i puna obaveza, volje da radi, svega, on vjeruje da sam ja za njega.

"A biće on dobro," Jesika me zagrli oko ruku i ja se ponovo nasmijem moj pogled bježeći ka Devonu. Ali, on već gleda u mene, sa neodređenim poluosmjehom na licu dok djelimično prati šta mu Bill priča. Klimne glavom kao da me razumije i odmakne se od kvada i krene da se pozdravlja sa Billom.

Nekoliko minuta kasnije krenemo prema automobilu i ja mu dobacim ključeve, ovaj put sigurna da će htjeti da ih provoza.

"Moram priznati, da je ovo nešto potpuno neočekivano," nasmijem se i pogledam ga dok se vozimo iz pustinje, mrak već polako padajući nad Las Vegasom, dok se ulice polako pune ljudima i zabavom.
"Onda iznenađenje se isplatilo?" Upitam ga i on se široko nasmije klimajući glavom. Uhvatim samu sebe kako mu uzvraćam osmijeh, ali on ne gleda mene nego mrmlja u bradu nešto o automobilu.

Dječaci i njihove igračke.

Odmahnem glavom gledajući okolo po ulicama, pokušavajući da se sjetim nekog razloga da otkažem večerašnji sastanak sa Zeynom. On bi trebalo da mi dopremi sve informacije o Devonu, Valerianu pa čak i o Jaceu.

Znam da je Devonovo prisustvo ovdje rizično, ali ponekad je najbolje uraditi stvari nekome pred očima, dok se čini da nemaš šta da skrivaš.

"Da li ti je dosta zabave?" Povičem naglašavajući vjetar, brujanje motora i njega samog.
"U gradu koji nikada ne spava, mislim da je ovo tek početak."
"Odlično," kažem i pogledam prema hotelu, gdje me Malik već čeka i nastavim, "jer imamo zabavu kojoj treba da prisustvujemo."

                                  ****

Uzdahnem dok rukama prelazim preko polu duge haljine, koja je ukrašena sitnim kristalićima i pogledam se još jednom u ogledalo.

Kosa skupljena iza ušiju, tamna šminka sa blijedim karminom i uska haljina na tanke bretele koja čini moju figuru skoro nestvarnom.

Konačno zadovoljna sa karminom pokupim telefon sa kreveta, torbicu i krenem prema sobi odmah pored moje dok istovremeno kucam poruku Zeynu.

"Spreman dušice?" Kažem ne podižući pogled, jer ugledam poruku od Majlsa i osjetim kako mi srce tuče u grudima.

Jedan Valerianov čuvar je upravo ušao u kazino.

"Mislim da je leptir mašna skroz nepotrebna, ali učiniću ti."

Podignem pogled i na trenutak ostanem bez daha dok ga promatram u tamnom odijelu načinjenom od boje slične mojoj, negdje izmedu plave i zelene, dok mu leptir mašna stoji razvezana oko vrata.

Kosa mu je zalizana pozadi, ali nekoliko dužih pramenova se odvojilo i već mu pada preko čela, dok njegove svijetle oči lete preko mene.
"Sve u redu?" Upita me namršteno i ja odmahnem glavom, tjerajući sebe da se nasmijem.
"Sve je u savršenom redu."