Sivi dragulj

Poglavlje 2

Kada sam vidjela gospodina Warda u klubu prije četiri mjeseca, stvarno sam mislila da će to biti poslednji put da ga vidim. Ali ne. On je ponovo tu, i to u mom restoranu. Čudnih li puteva.

"Hajde ljubavice, idemo," Anna me pogura prema autu trzajući me iz misli zagonetnog gospodina Warda.

Sjedam na zadnje sjedište automobila, Anna vozi a More je pored nje. Anna je takva osoba. Ona obožava da vozi. Može da nadmaši svakog muškarca kada je pitanje u vožnji. Vjerovatno je stala na crtu svakom muškarcu koji je smio da se trka sa njom. To je i način kako je upoznala Morea. Njihov put ječudan, ali ne mješam se u njega.

Muzika ispuni moje ši i ne mogu da se ne nasmijem kada Anna i More počnu da pjevaju tekst kao da su sami pjevači. Oboje ne znaju da pjevaju, ali ih to ne spečava da uživaju.

Uzdahen i zagledam se kroz prozor pratecći kako ljudi cirkulišu vani, potpuni nesvjesni ljudi oko sebe, isključeni od ostatka svijeta. Nikada nisam birala život za sebe. Uvijek je od samog početka mi uređivano kako ću živjeti, čime ću se baviti, kako ću se ponašati. Bila sam pod snažnim uticajem oca, toliko sam se bojala njegovog glasa, da sam radila sve kako je on želio. Nikada nisam imala život za sebe. Nisam uživala u mladalačkim danima, ostajala do jutra sa društvom opijena i preumorna, ali srećna. Ne, uvijek sam držala knjigu u rukama i pogled još niže jer nisam bila sigurna da znam šta muškarci žele. Nisam znala da uživam u pažnji, a tek kako nisam znala da se ponašam u privatnosti sobe.

"Ljubavice, nabaci osmijeh, idemo da uživamo. A i moramo da porazgovaramo," Anna mi namigne u retrovizoru i ja se nasmijem. Već znam da će me ispitati sve o gospodinu Wardu.

Još jednom izdahnem predajući se raspoloženju koje Anna i More izazivaju dok se vozimo.

                                   ****

"I pričaj, čekam sve što znaš," Anna progovori namještajuci naočare na vrh nosa dok se More i drugi momci kupaju. Ignorišem njihove uzvike i provokacije i okrenem se ka njoj.
"Nema šta da se kaže, pojavio se prvi put u našem klubu. Prekršio pravila, ja ga upozorila i nestao je. Pojavio se večeras i kada sam čula od hostese Ward morala sam da provjerim da li je to isti čovjek."
Slegnem ramenima na nedostatak priče i sočnih detalja, ali to je što je.

"Ništa osim toga," ona upita dižući obrvu.
"Nada," progovorim, mičući pogled sa nje, "ne znam ni što pričamo o njemu. Nije da mi se sviđa ili šta," kažem iskreno jer ne razumijem zašto me ispituje.

"Interesantno te gleda," progovori najednom gledajući negdje u daljinu preko ruba naočara.

Nalazimo se na vrhu privatne zgrade, u ogromnim bazenu u jedanaest sati naveče a ona nosi naočare za sunce. Nema šta.

"Kako misliš," upitam podižući flašu tekile i sipajući sebi malo.
"Kao da te zamišlja ispod sebe," podignem pogled sa čaše. Pođem nešto da kažem ali me prekine, " to svi rade, znam, ali nešto je drugačije. Kao da te vidi. Ne kao tijelo, već kao osobu. Ne znam. Jednom sam ga vidjela, moram da saznam ponešto. " Nasmije se tajnovito dok se kuckamo čašama i uživamo u društvu.

Nekoliko minuta prevrćem njene riječi u glavi dok tekila ne odradi svoje i ja sam opuštena dok skačem u bazen.

Sat vremena kasnije, blago sam pijana, ali nasmijana dok se teturam prema svom stanu, te iste zgrade. Nekoliko puta promašim da otključam vrata, ali me to još više nasmije i ja pogledam oko sebe pokušavajući da vidim gleda li me ko. Sigurni bi od mene bila super komedija. Pijanka - kako se NE ponašati. Već zamišljam nazive, smijuljeći se u sebi kada začujem nešto iza sebe.

Bila sam na putu prema sobi, nisam imala ni namjeru ulaziti u dnevnu sobu, ali me nešto ipak natjera. Upalim svjetlo, kad tu je on.

Gospodin Ward sjedi u mojoj dnevnoj sobi i smijulji se na nešto. Namrštim se na njega i naslonim na zid.
"Trebate nešto gospodine Warde, ili ste samo svratili u posjetu?" Podignem bradu visoko, kao da mi svaki dan muškarci ulaze u stan i pogledam ga.