9.

2.4K 60 13
                                    

×××DVA MESECI KASNIJE×××

'U redu je,nastavite.'- obratila sam se radnicima, i stajala na sam vrh hotela i posmatrala rad. Za kratko vreme smo dosta toga uradili. Dimitri i Polina su se vratili u Rusiju ubrzo nakon mog priznanja i nisam ih videla od tada. Dimitri je vodio svoje poslove iz Rusiju, tako da nismo imali kontakt, osim kada mi je luda Polina pisala poruke sa skrivenog broja kako bi otkrila da li se i dalje jebemo. Svašta...

'Dobar dan gospođice Ava!'- čula sam veseo pozdrav iza mene, te sam se okrenula i ugledala Jakova, zajedno sa njegovim ocem i majku, kao i Dimitri, na svu sreću ovaj put bez dotične Poline.

'Dobar dan!'- uzvratila sam pozdrav.

'Pogled je dobar.'- njegov dubok glas je ponovo parao moje uši, ali mi je na neki način nedostajao.

Bože lupam gluposti!
Uozbilji se Ava!

'Svaka čast gospođice Ava!'- dobacio je Grigorij.

'Hvala gospodine, ali nisam ja čovek koji je zaslužan za sve ovo, oni su.'- sigurno sam rekla i pokazala rukom na radnicima koji su naporno vršili svoj posao.

'Divna ste. Skromna mlada dama, ovakvu snajku hoću ja!'- kroz smeh je rekla i udarila Jakova u lakat, dok ju je on čudno pogledao, a ja sam najverovatnije pocrvenela.

'Hvala na komplimentu.'- uspela sam da progovorim i pokušala da promenim temu tako što sam počela da objašnjavam šta još treba da se uradi.

'Htela bih da vas pozovem na večeru, ako je to uredu?'- pitala je Mariya.

'Naravno,naravno.'- kratko je rekao Dimitri, nakon dugi period šutnje sa njegove strane.

'Večeras u 8, u vaš restoran gospodine Dimitri, da li vam odgovara?'

'Da, naravno.'- ponovo je kratko odgovorio, te je ona usmerila svoj pogled meni i očekivala odgovor.

'Da,naravno.'- odgovorila sam i ne shvatajući da smo upotrebili iste reći, zato što sam više bila fokusirana na njegovu otsutnost.

'Super.'- radosno je rekla ona, te su nas pozdravili i otišli.

'Omladino napuštam vas.'- rekao je Jakov i zatapkao Dimitrijevo ramo nekoliko puta.

'Vidimo se gospođice Ava.'- rekao je i poljubio mi ruku,te je otišao.

'Почему идиот целует ей руку?'( Zašto joj idiot ljubi ruku?)- cinično je frknuo.

'Da li bi vam bilo teško da mi kažete adresu vašeg restorana, zato što prvi put čujem da posedujete restoran ovde u Srbiju?'- pitala sam ozbiljno i dobila njegov pogled na sebi.

'Restoran gde smo se prvi put našli sa njima.'- odgovorio je.

'Hm, nisam znala da je to vaš restoran.'
'Uredu, hvala gospodine Dimitri.'- rekla sam i krenula da odlazim, ali me je zausavila njegova ruka.

'Molim vas, oslobodite mi ruku.'- kratko sam rekla pogledviši ga u oči.

'Ava, prestani da mi persiraš.'- odlučno je rekao.

'Ne mogu, vi ste moj šef.'

'Ava, molim te..'

'Kako vam je supruga?'- cinično sam frknula.

'Ava...'

'Gospodine Dimitri, vidimo se večeras.' - nisam dopustila da išta kaže,samo sam nervozno zaklopila oči i ostavila njega samog.

×××××

'Dobro veče, ja se stvarno izvinjavam što kasnim.'- govorila sam njima, dok me je Dimitri po stoti put odmerio, a Jakov mislim da nije ni trepnuo.

'Nikakav problem draga, upravo je i gospodin Dimitri stigao.'
'Nisam vas pitala, što niste poveli Polinu?'- na njeno ime kosa mi se ježi.

'Nažalost, razveli smo se.'- odgovorio je, a meni je knedla stala u grlo.

Dođavola!
Kriva sam za njihov razvod! 

Pogledala sam njega ravno u oči, a on je imao pogled usmeren na čašu viskija.

'Oh, žao mi je. Nadam se da je sad sve u redu.' - rekla je Mariya.

'Meni nije gospođo Mariya.'- napravio je pauzu i nastavio gledajući povremeno pravo u moje oči.
'Upoznao sam...величественный человек. Otvorila mi je oči, žena me je varala. Рогоносец, за их спиной они говорили.'( Veličastvenu osobu. Rogonja iza leđa su govorili.)

'Мне жаль. Она выглядела как замечательный человек.' (Žao mi je. Izgledala je kao divna osoba.)

Ništa nisam uspela da progovorim.
Popila sam gutljaj belog vina.

'Nego gospođice Ava vi sigurno negde idete posle ovoga?'- upitao je Jakov znatiželjno.

'Da, idem sa drugaricama. Jedna od njih slavi rođendan.'- odgovorila sam.

'Prosto sijate ne može čovek,a da vas ne pogleda.'- nastavio je da govori.

'Hvala vam, zaista.'- odgovorila sam i otpila ponovo gutljaj vina zato što mi je bilo neprijatno, a onda sam osetila toplu ruku baš na mesto gde je završavala suknja. Pogledala sam Dimitrija strogo, dok je on besneo, valjda zbog prethodnog komplimenta. Pokušavala sam da pomerim njegovu ruku, ali on nije dao, tako da sam ga sitno uštinula,a on je skupio usne.

'Nešto nije u redu gospodine Dimitri?'- upitao je Grigorij, a on je tad popustio i vratio ruku na svoje koleno.

'Ne, ne,sve je u najboljem redu.'- odgovorio je, onda mu je pala viljuška, te smo oboje krenuli da je uzmemo.

'Девушка, ты ведьма.' ( Devojčice, veštica si.) - rekao je, a ja sam se nasmešila.

Večerali smo, te sam se ja pozdravila sa njima i izašla napolje čekajući taksi kojeg sam nedavno pozvala. Smrznula sam se, i konačno sam ga ugledala, te se uputila prema klub u kojeg je Jana slavila rođendan.

××××××
NEKOLIKO SATI KASNIJE.

'Hodala sam hodnikom koji je vodio do njegovu kancelariju, noseći štikle u ruke, vidno pripita jer sam se sigurno i teturala.
Uletela sam u njegovu kancelariju i ugledala njega kako sedi na krevet koji je stajao na drugi kraj kancelarije sa rukama na glavi. Kada je čuo zatvaranje vrata samo je umorno izgovorio.

'Slobodan si Filipe, valjda ću ostati do sutra ujutro.'

Bacila sam štikle na pod, kao i crni kaput, a on je pomerio ruke i pogledao u mom pravcu.

'Ava...?'

×××Vaša Inna

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

×××
Vaša Inna. ❤️

TAMNA POŽUDA ✔️Where stories live. Discover now