I

514 45 13
                                    

Od mene za tebe. Posvećeno jednoj curi kojoj želim sve najbolje. Pa, Mel, ukoliko čitaš ovo, želim da znaš da ću uvek biti uz tebe. Likovi u ovoj priči su inspirisani vama, ali sa potpuno drugačijim životnim pričama. Verujem da će i vaša ljubav biti dovoljno jaka da pobedi sve i da ćete konačno shvatiti da ste jedno za drugo. Baš kao i njih dvoje. Sigurna sam, jer to oboje zaslužujete.

Much love 'n' hugs..

~SwaggyWritter

***

"Andrew!", moj glas je odjeknuo hodnikom. "Vraćaj se ovamo ti mali lopove!", stajala sam na pragu sa rukama na kukovima međutim, mog malog brata nije bilo.

Pretpostavljam da je to malo čudovište izašlo napolje. Kad se bude vratio moraćemo da porazgovaramo o njegovom ponašanju.

"Ugh!", ispustila sam iznervirani zvuk praćen uzdahom na još jednu njegovu ukradenu kesicu čipsa. To mi je bila poslednja. Zalihe su sve bile utrošene i to zahvaljujući njemu. Moraćemo da sačekamo mamu večeras, jer sada nemam novca kod sebe.

"Sledeći put kupi čips sa ukusom pice.", okrenula sam se i videla ga na stepenicama kako liže prste i drži se za stomak.

"Bolje bi ti bilo da ga nisi pojeo.", zapretila sam mu strogo.

"Znaš, sada kada sam našao tvoju slabu tačku, mogu da pobegnem kad hoću.", govorio je zamišljeno sa previše ponosa što je kod mene stvaralo nervozu. "Zahvali se svojoj kondiciji draga Dora." govori sa lukavim smeškom i baca onu kesu u vazduh koja leprša i ubrzo pada na pod.

Ja se mrštim i samo što mi ne izađe para iz ušiju. Tačno znam na šta misli. Zna da sam spora i da ga ne mogu stići.

Polazim ka njemu ljutito, a on počinje glasno da se smeje, dok mi maše. Tada trči uz stepenice i nestaje mi iz vida. Znam da ne mogu da ga stignem pa mi samo ostaje da slušam njegove brze korake na spratu, dok se zaključava u svoju sobu.

Sada svi sigurno mislite kako sam ja nesposobna i da ne mogu da obuzdam svog mlađeg brata. Iako imam šesnaest godina a on samo dvanaest, on je takva napast. Nikad nisam uspela da izađem na kraj sa njim. Ja sam kao mala uvek bila mirno i povučeno dete, pa i sad. Dok je on bio sušta suprotnost. Oduvek je bio tako hipereaktivan ali pre svega, bezobrazan u nekim situacijama.

Ja živaca nikad nisam imala za njega, tako da se ni sad ne trudim.

Zvono na vratima me je nateralo da poskočim i ustanem sa fotelje jako nespretno. Pretpostavila sam da je to bio poštar, koji uvek dolazi u isto vreme. Zaista sam se uželela onog dobrog i starog Jasona. On je bio stari šaljivdžija, uvek bi znao da me nasmeje.

"Došli ste baš u pravi trenutak...", zaustavljam se kada shvatam da ispred mene nema gospodina Jasona, našeg poštara. Umesto njega, ispred sebe vidim smeđeg momka kako mi se smeši i drži par papira u ruci sa velikom torbom na ramenu. Osmeh mi bledi sa lica.

"Zdravo!", kaže i nabaci još veći kez.

"Umm... Khm, khm. Ovaj...", totalno se izgubim dok zurim u takođe tamno smeđe oči i ne znam šta da kažem. Crvena sam, pretpostavljam i ostala bez teksta. Neki znoj me izbija, najviše mrzim ovakve situacije. I mrzim to što sam stidljiva. Mrzim!

"Pretpostavljam da si očekivala gospodina Jasona.", kaže i olakša mi. Nikad nisam uspela da se snađem u razgovorima sa muškarcima, valjda zbog toga što sam oduvek bila stidljiva. Ali kad kažem stidljiva, mislim baš, baš stidljiva.

"Da.", kažem i pokušavam da se osmehnem.

Neuspeli pokušaj.

Ovaj njegov dolazak me jako iznenadio. Uvek sam bila naviknuta na gospodina Jasona I sa njim sam oduvek bila opuštena. Verovatno jer je dugo bio poštar u mom komšiluku.

"Pa... Nažalost, on je otišao u penziju pre nekoliko dana.", moje lice postaje razočarano I ja samo klimnem glavom. "Ali zato ja radim umesto njega. I ujedno sam i novi poštar u tvom kraju.", nastavi i lice mu se ponovo razvedri. Zavidim mu na opuštenosti. Nikad ne bih mogla da se tako otvorim u nečijem društvu.

"Kul.", poklanjam mu neki iskrivljeni osmeh. Trudim se.

"Ja sam Troy, usput.", kaže i pruži mi ruku. Prihvatim je nesigurno, da bar ispadnem kulturna prema njemu. Ruka mu je snažna i topla.

"Dorothy, drago mi je."

Author's note

Moja treća priča koju pišem prvenstveno za sebe i svoju dušu - kako kažu lol. Ona neće imati više od deset delova, tako da... Nadam se da će se dopasti vama koji je čitate. Tamo piše da je žanr short story, tako da će tako i biti. Ovo je jedna moja stara ideja, pa ukoliko čitate this piece of shit, uđite i obratite pažnju na uloge. Hope u like it :))

Priča je takođe posvećena curi pomenutoj gore, i želim da zajedno sa mnom držite palčeve za nju. Ona je predobra osoba koja zaslužuje, da kažem, tu neuzvaćenu ljubav više nego bilo ko. Pružimo joj svi zajedno podršku. I da, znam da ste Dora i ti sušta suprotnost, ali verujem da imate mnogo toga sličnog. Love you Mel ♥

~SwaggyWritter

POSTMAN IN FRONT OF MY DOORWhere stories live. Discover now