1.

2.7K 133 8
                                    

ANASTASIJA

Izlazim iz sudnice zadovoljna ishodom prethodnog suđenja i razmišljam o najboljem načinu za provođenje ostaka dana, ali mi ništa ne pada na pamet. Odlučim da odem do svog najdražeg restorana na ručak, a nakon toga bih mogla u spa centar sa prijateljicama.

Od trenutka u kome je Dimitrije Arsić ušao u moj život sa tvrdnjom da mi je otac uništio je svaku mogućnost za normalnu svakodnevnicu. Odrasla sam okružena ljubavlju majke i oca koji mi to zapravo nije bio, studirala sam željeni fakultet i maštala o porodici nakon istog; a onda mi je kralj podzemlja sve to oduzeo. Gotovo sam i prestala da brojim pokušaje otmica, ali obezbeđenje koje me u stopu pratilo me svakodnevno podsećalo na moju novu normalnost. Prezime koje sada nosim nosilo je svoju težinu sa kojom još uvek pokušavam da naučim da se nosim, a moja osećanja prema Dimitriju su ostala ista. On je možda čovek sa kojim je moja majka zatrudnela, ali on nikada ne može biti moj tata.

Prestala sam da maštam o ljubavi, jer su za mene postojale dve grupe osoba; oni koji me želele zarad novca ili oni koji pokušavaju da preko mene dođu do mog biološkog oca. Dimitrije je čovek koga jednostavno ne želite za neprijatelja, ali isto tako je poželjan kao saradnik. On mi je srušio snove o dobroti u ljudima i pokazao mi pravo lice uspeha, a ja sam zbog njega postala u potpunosti druga osoba. Pružio mi je mogućnost luksuza o kome nekada nisam mogla ni razmišljati, ali mi je oduzeo osobe sa kojima sam to mogla podeliti.

Više ne verujem ljudima i proveravam svaku osobu koju imam u svojoj blizini. Poslovni saradnici me opisuju kao hladnu i bezosećajnu; a ja bih to više nazvala opreznošću. Moj krug prijatelja je toliko uzak da sve osobe iz njega mogu nabrojati na prste jedne ruke, ali vremenom se čovek navikne na to.

Poručim čašu svog omiljenog belog vina listajući meni koji gotovo da znam napamet, iako znam da ću na kraju odabrati svoj standardni obrok. Nekada sam uživala u kuvanju, ali sada mi pripremanje hrane ne predstavlja uživanje jer sam okružena hladnoćom zidova svoga stana. Nekada sam bila devojka koja je svakog vikenda organizovala druženja kod sebe, a sada se gotovo i ne sećam poslednjeg puta kada sam nekome dopustila da uđe u moj dom.

Nakon što mi konobar donese piće i ode po moju narudžbinu jedan od mojih poslovnih saradnika i prijatelja se smesti za moj sto. Odelo mu je još uvek bilo uglađeno što je značilo da je do nedavno bio na dužnosti, a njegovo lice je odavalo umor koji je osmehom pokušavao da prekrije.

“Da nije malo rano za alkohol?” -Nasmeje se i da znak konobaru da mu donese piće.

“Mislim da bih ja tebi to trebala da kažem, zar ne bi trelao da si kod kuće sa porodicom?” 

Nemanja je od nedavno saznao da ima decu sa ženom koju je oduvek voleo i zakleo se da joj više neće dopustiti da ode. Nisam u potpunosti shvatala zašto je toliko vezan za nju, jer je on osoba koju jedna žena ne bi mogla vezati za sebe; ali znam da će mi kada dođe vreme za to ispričati njegovu stranu priče.

“Zbog toga mi i trebaš.” -Na usnama mu se pojavi lukavi osmeh.

“Prava je retkost čuti da ti tražiš pomoć, a sada me baš interesuje o čemu je reč.” -Otpijem veliki gutljaj svoga pića.

“Hoću da mi pomogneš da Dijanu napravim ljubomornom.”

“Molim?” -Nisam uspela da suzdržim osmeh.

“Ona je intiligentna za razliku od mnogih žena sa kojima sam se do sada viđao i ukoliko bih jednostavno platio devojku odmah bi to shvatila. Ona je previše distancirana od mene i ponestaje mi ideja kako bih to mogao da rešim.”

“Ne mogu da verujem šta me pitaš, a isto tako mislim da ti to nije dobra ideja.”

“Anastasija, poznajem je bolje od bilo koga. Nikada to ne bi priznala jer je isuviše ponosna, ali moram proveriti svoju teoriju. Ukoliko je zaista nastavila dalje kao što tvrdi neće je to dotaći, a meni će olakšati da makar znam na čemu sam sa njom.”

Pogrešna za meneWhere stories live. Discover now