Ispod valova strasti 🔚 U PRODAJI❤️

VI Poglavlje

ELEN

Kada se samo sjetim koliko sam bila sretna i voljena žena, sjela bih plakati od muke, jer nevjerojatno je kako se jedna sitnica uvuče u mozak i izjeda sve ono dobro u što čovjek vjeruje.

U glavi mi je trenutno košmar. Još od onog jutra kada sam uzela sve one mjere pa sve do Maria koji treba danas doći. Emocije su mi skroz pomiješane. Onaj Glavašev duboki glas koji vibrira na mom uhu nikako da mi izađe iz glave. Opsjeda me do te granice da ni sama ne znam kako i što misliti.

Gdje god se okrenem, što god uzmem u ruke njegove prodorne plave oči me progone. Čak i materijal kada sam uzela u ruke odlutala sam u neki svoj ludi svijet zamišljajući kako ga ta tkanina miluje. Kako ocrtava svaki njegov mišić, a njegov seksepil beskrajno naglašava. Nikako ga ne mogu izbaciti iz glave. Svaka sitnica me podsjeća na njega, a o mirisu da niti ne govorim. Gdje god se po dućanu okrenem imam osjećaj da mi je negdje u blizini, a moje misli krenu tolikom snagom divljati da sam čak u jednom trenutku poželjela da me stisne u kabini i tim svojim savršenim usnama opustoši moje.

Nikako se ne mogu dozvati pameti, jer takve misli nisu primjerene za mene. Ja se ne valjam po kabinama, toaletima, parkinzima niti sebe dajem negdje usput. Veliki sam romantičar koji vjeruje u ljubav kao i sve ono što dolazi s njom pa tako i sam seks. Nikada nisam ni pomišljala na neku usputnu avanturu, a kamoli je priželjkivala dok sada sve u meni treperi i stvara želju za nečim usputnim. Za nečim zabranjenim, nedostižnim i nadasve neprimjerenim.

Opet s druge strane opominjem se i kritiziram, jer ipak sam zaručena žena koja voli svoga zaručnika. Žena koja vjeruje, strepi i voli. Bez obzira na sve sitnice koje su poljuljale moje povjerenje i dalje beskrajno volim toga čovjeka i iz toga razloga mi je sve ovo još gore. Sve ovo mi pada kao šamar koji sam sama zadala u našoj vezi.

Nakon onog dana čuli smo se svaki dan po nekoliko puta. I dalje je to bio moj Mario koji mi tepa, koji me voli, kojem neizmjerno falim. To je bio onaj moj Mario kojeg sam i zavoljela između ostalog samo što se bojim kako ja više nisam njegova Elen.

Proganjaju me ove moje prljave misli. Proganja me požuda koju osjećam prema onoj muškoj kurvi koja mi se nastanila u misli i ne izlazi. Osjećam se kao netko tko je pljunuo na zadnjih pet godina naše veze pritom ni ne okrećući se da vidim kakav ću nered ostaviti za sobom.

Svjesna sam kako i ovu situaciju s Mariom moram riješiti, kako moram sve to istjerati na čistac iako nikakav dokaz njegove nevjere nisam našla, samo se pitam ima li to sve smisla, jer koliko god ja njega voljela istina je da mi drugi muškarac okupira misli. Da je drugi muškarac onaj kojeg priželjkujem da me budi svojim poljupcima. Da rasplamsava vatru svojim dodirima. Da me odvodi u visine gdje do sada još nisam bila.

"Elen, ja sam krepana. Ne mogu više."

Podignem pogled s tkanine koju sam dodirivala pa pogled usmjerim na Vesnu.

"Bome i ja sam. Danas smo obavile baš dosta posla, ali opet sretna sam jer ćemo sve stići odraditi do sutra."

Osmjehnem joj se dok joj u očima vidim premorenost, jer ovaj posao i nije baš tako lagano raditi, još pogotovo kada ga se radi deset dana u komadu po cijele dane.

"Kada oni dolaze na zadnju probu?"

"Mislim da je Irena dogovorila za sutra popodne ako se ne varam."

Kimne glavom dok joj nadlanica bježi prema ustima jer ju zijevanje uhvatilo.

"Odi Vesna doma i odmori se. Sutra će sve ovo biti gotovo."