Pogrešan brak.

16

Gledam Dylana kako spava i shvatam da je u životu sasvim malo dovoljno za sreću.
A ja s tim imam sve.
Čovjeka kojeg volim i koji me voli, oca i sestru, i čovjeku ništa više ne treba kada ga vole njemu najbliži.

"Uf!" Zarežala sam kad sam se probudila jer se nisam mogla pomaknuti zbog Dylanove ruke koja je bila obmotana oko mog struka.
Također nisam mogla pomaknuti nogu, jer je on skoro čitavim tijelom bio na meni.

"Dylan, ne mogu se pomaknuti." Kažem tiho.

Zarežao je i pospano me povukao sebi. Čula sam tiho hrkanje i odustala od toga da ga probudim.
Izgledao je vrlo umorno, vjerojatno zato što je proveo gotovo čitavu noć u meni.
Sama se sebi bezobrazno nasmijem kad se sjetim prošle noći.

"Luna.."

"Hm?"

"Volim te." Pocrvenim od njegovih riječi, napokon mi je rekao ono što već dugo priželjkujem.
Nježno mu poljubim usne i ustanem.

Spremim doručak za nas dvoje i dok serviram ,zazvoni mi telefon u dnevnoj sobi,ugasim štednjak  i odem odgovoriti na poziv.

"Aurora."

"Hej, sestro. Dobro jutro."

"Rano si se probudila." Rekla sam smijući se.

"Šta si planirala danas Veronica Luna? Danas isprobavamo haljine, zar ne?"

Lupnem se rukom po čelu jer sam zaboravila na zabavu dobrodošlice koja se održava u tatinoj kući.
I eto to je još jedan dokaz da je ona njegova mezimica.

"Oh, sinoć sam rano zaspala,pa sam zaboravila da te nazovem." Slažem joj.

"Razumijem. Čekat ću te ovdje u tvom salonu. Požuri."

"Dobro, dobro. Dolazim za sat vremena." Rekla sam nadajući se da će se Dylan do tada probuditi.

"Ko te zove ovako rano?"
Stajao je na stepenicama i gledao u mene.
Još uvijek je bio u boksercama, a kosa mu neuredna, stršila je na sve strane.
Bio je prokleto seksi da sam poželjela da mu se bacim tu u naručje i u drugi plan ostavim i zabavu i sve.

"Aurora.
Zvala je zbog večerašnje zabave da me podsjeti da idemo isprobati haljine." Nisam htjela da mu lažem.

Prišao mi je i privukao me u zagrljaj.

"Gladan sam."

"Doručak je u kuhinji."

Tiho se nasmijao i potom spustio glavu. Zatvorila sam oči kad su se njegove usne spustile na moje.

"Želim ići s tobom", rekao je, smiješeći se.

Kimnula sam.
"To je u redu. Samo nemoj biti mrzovoljan."

Jeli smo prije odlaska.
Izašla sam iz njegovog auta i za nekoliko sekundi on je bio pokraj mene. Njegova ruka me obuhvatila oko struka kad smo ušli u salon.

"Luna!" Aurora je dotrčala do nas i čvrsto me zagrlila.

"Jesam li ti nedostajala?" rekla sam smijući se.
Dylanova se ruka povukla s mog struka.

Dylan je pročistio grlo, a mi smo ga pogledali.
"Hoćete prestati, idemo tamo po šta smo došli." Reće mrzovoljno.

Aurora je pocrvenjela.

" Samo mi je nedostajala, u svakom slučaju, idemo.

Prišli smo čovjeku koji uzima mjere tijela. Sjela sam pored Dylana dok sam gledala Auroru.

Dylan me uzeo za ruku i igrao se mojim prstima.

"Dosadno mi je."

Popustljivo sam se nasmiješila i udarila mu čežnju.