Pogrešan brak.

24

Ne mogu mu se odmah vratiti.
Nema šanse. Ispalo bi kao da ne poštujem sebe. A sebi sam na prvom mjestu. Moje dijete, pa ja.
Želim otići negdje, udaljiti se odavde. Od njega, bar dok beba ne dođe na ovaj svijet.
A poslije kad se vratim nek bude šta bude.
Ako je naša ljubav jaka, sastati ćemo se opet.

"Luna, idem samo do toaleta, u redu? Nađimo se u slastičarnici nakon što platiš." Govorila mi je Aurora.

Kimnula sam.
"U redu."

Aurora me pratila ovamo u trgovački centar da kupim novu odjeću za trudnice. Sve moje hlače mi više nisu pristajale jer mi se počeo nazirati stomak.
Prišla sam blagajnici s rukama na stomaku.

"Da li imate.." Moj osmijeh se raspršio kada sam ugledala Dylana.

"Zdravo." Pozdravio me sa osmijehom.

"Što radiš ovdje? Pratiš li me?"

"Da. Je li pogrešno ići za osobom koju voliš?"

Podsmjehnula sam mu se.
"Idi kući. S Aurorom sam, pa te ne trebam."

"Ja sam tvoj muž, Luna. Ja sam taj koji bi trebao biti s tobom kada..."

"Govoriš kao da prije nisi poricao moje postojanje, dovraga!" Pukla sam. Podignula sam košaru i izvadila odjeću na pult.

Upravo sam htjela predati svoju karticu kad me Dylan pretekao. Bijesno sam ga pogledala.
"To su moje haljine, pa sam ja ta koja bi trebala platiti."

"Luna, nemojmo se više svađati."

Iznervirana, okrenula sam mu leđa i ostavila mu odjeću koju sam mislila kupiti. Ponovno sam otišla do polica s odjećom i odabrala odjeću koja je bila ista kao ona koju je Dylan platio.

"Što radiš?" upitao je Dylan kad sam prošla pokraj njega sa istom odjećom. Već je nosio papirnate vrećice u kojima je bila odjeća koju je on platio.

" Ne želim nositi ono to ti kupiš." Odgovorim mu i samo prođem kada me uhvatio za ruku.

"Luna, daj da ti sve nadoknadim, molim te ." Rekao je tužnim tonom. Osjetila sam njegov topli dlan na svojoj ruci.

"Želiš da se vratim?
Jako si me povrijedio, Dylane.
Nisam budala da opet potrčim prema tebi nakon to si izgovorio sve one uvredljive riječi." Rekla sam odlučno uzela natrag svoju ruku koju je držao.

"Nemoj bježati jer ako to učiniš, prići ću ti još bliže."

" Prijetiš li mi ?
U tome si dobar.."

Odložila sam odjeću koju nisam platila pa izašla iz dućana  i uputila se u ono što je Aurora nazivala slastičarnom. Ugledala sam je kako pije sok od ananasa te  sjednem na stolicu ispred nje.

Podigla je obrvu.
"Zato se mrtiš? Šta se desilo ?"

"Dylan.."

"Ah. Vidjela si pseću kakicu."

"Pseća kakica ?" Ponovim za njom te se opalim smijati.
Frknula je dok je gledala iza mene. Okrenula sam se i opet on.
Zaista je naporan.

"Uf!" Otpuhnem.

"Zdravo, dame." Prišao nam je smiješeći se.

Aurora je kimnula.
"Zdravo, seronjo. Nisam znala da ovaj trgovački centar pušta čudovišta unutra."

Dylanovo se lice smrknulo, ali nije progovorio. Samo je stisnuo usne i sjeo na stolicu do mene.

Aurora je odmahivala glavom.
"I hrabrost koju imaš da staješ uz moju sestru nakon što si je povrijedio..."