1.

3.1K 123 11
                                    

"Gospodarice, imate poziv." Lagano kucanje i smiren glas me je odvukao od papirologije.

Zašto me ne mogu pozvati imenom? Uzdahnula sam i zavalila se u stolici. Uf, toliko posla a toliko malo vremena. Prešla sam očima preko prazne kancelarije i nasmešila se. Ne mogu da verujen da je već dve godine prošlo.

Ustala sam i krenula prema vratima. Kad sam ih otvorila vrata na kojima me Amos čekao. Klimnuo je glavom kao pozdrav a ja sam mu se nasmešila. Nas dvoje smo polakim korakima krenula ka atelju.

Već dve divne godine sam u Rusiji i uživam u svakom trenutku. Kad smo došli ovde Vini me je smestio i časovi su nam počeli. Dobro sam se snašla i kad sam napunila 16 krunisali su me kao kraljicu, a kad sam napunila 17 saznala sam da se uskoro moram udati.

Kasnije mi je Zara objasnila da ne moram, već je to samo politički brak koji neka matora drtina želi ostvarit. Toliko je mator da mu se sve jebeno lice sliva kao pekinezeru. Gore nego pekinezeru! Samo mi dođe da ga povučem za to salo na faci i ošamarim istim.

Amos i ja smo ušli u atelje. Nike se mnogo promenilo, jedina novina je bilo ogromno ogoledalo koje koristim za komunikaciju sa ostalim kraljevstvima i naravno sa mojim omiljenim debilima.

"Još uvek se neću navići na Iskru u haljini." Saša debil je izjavio.

"Još uvek se neću navići na tvoju frizuru." Odgovirila sam mu dok se Toni cerekao.

Dosta se promenio u poslednje dve godine. Nabavio je sebi još tetovaža i mišića, Isuse kolike bicepse ima čovek. Saša je ostao isti debil kao i pre, samo što je pustio kosu. Sad fura onaj kao mini rep ili šta je već, ali iskreno meni to izgleda kao Buda frizura ali moram priznati da mu dobro stoji. A ja, pa ja sam se izgleda najviše promenila. Ipak sam ofarbala kosu u krv crvenu i nabavila sam dupli pirs, na jeziku!

"Šta ima novo Iskrice?" Toni me je pitao.

"Poso, škola. Škola, poso." Odgovorila sam. "Kod tebe?"

"Poso, kuća. Kuća, poso." Osmehnuo se.

Saša se pućio kao da je uvređen ali ipak se smeškao. A sad nažalost, moramo preći na posao. I to ozbiljan posao.

"I kako napreduje posao?" Upitala sam ih.

"Loše, ne znam kako ali neko vrši masovno krvoproliće... Ne znamo ko je a ne možemo ni da ga zaustavimo."

"Ovo je loše." Uhvatila sam se za bradu. "Ovde je sve mirno jer se boje da se ja ne umešam, ali u ostalim delovima sveta vampiri haraju i ubijaju sve što stignu..."

Od kako sam se preselila, u roku od mesec dana rat je izbio između veštica i vampira. Nažalost bila sam uvučena u jednu bitku u kojoj sam naučila da vampiri poseduju 'darove'. Uglavnom sam završila na intenzivnoj dve nedelje.

"Kapiram, pričala si sa Xavierom?" Toni kurvo, zašto ga spominješ.

Dve godine bukvalno cmizdrim za njim i nemam jebene snage da presečem vezu voljenih. Fali mi i ponekad imam običaj da izigravam stokera i preko ogledala ga pratim.

"Toni, ne nisam razgovarala snjim. Prokleti ponos mi ne dozvoljava. Uostalom da mu se oglasim bi značilo da prihvatamo njihovo primirje."

"Primirje?" Saša debil, se oglasio.

"Dap, primirje na koje bi trebala odgovorit uskoro." Saša lolita je ulepršala. "Usput, imaš pola sata da se spremiš pre nego što krenemo. Ne zaboravi, ipak je utorak."

Sranje. Škola.

"Iskra, kakvo primirje? Ako postoji neko prihvati, devojko ljudi umiru." Toni me grdi.

"Znam bazmeg. Ali to primirje je brak. I to s jednim veoma kulturnim i idiotskim vampirom koji me prozvao bezosećajnom kučkom." Izjavila sam.

Toni je krenuo da mi prigovori ali sam ga pigledala onako ubilački i ućutao je, prevukla sam ruku preko ogledala i slika je nestala.

"Rasprava završena."

* * *
Kola su stala ispred kapije Akademije. Učenici su već bili okupljeni u dvorištu, i veoma uzbuđeno se okupljali kod kapije. Amos mi je otvorio vrata i ja sam izašla. Ne volim kad me služe ali moram da se smeškam i izigravam damu da me Zara ne kolje.

Saša je stala sa moje desne a Amos sa leve strane. Ubrzo mi se pridružio i Vladimir ljubav koji je ujedno i veštac.

Glavna smo atrakcija noćne škole i učenici iz dnevne smene stalno vrište kad nas vide. Imamo i neke čuvare kao neki poznati pevači ili glumci.

"Vidim da još uvek nisi promenila svoju uniformu." Vladimir mi je rekao sa smeškom.

On je bio veoma lep momak, visok, smeđa kosa sa dubokim zelenim očima koje podsećaju na jednog dotičnog vampira. Ipak naše uniforme su gotivne.

Dnevna smena nosi bele košulje sa zlatnim suknjama/pantalonama, belim košuljama i zlatnim kravatama, dok noćna smena nosi crne suknje/pantalone sa zlatnim motivima, belim košuljama i crnim kravatama. A ja imam običaj da obučem malo previše kratku košulju, tipa iznad pupka... Suknja mi je isto iznad kolena i naravno nosim čearape preko kolena sa platformama pune pete. Kosu obično ostavim puštenu ili je vežem u rep. A na suknji i kravati imam par bedževa od par bendova. Profesori mi ne mogu ništa jer bukvalno ih ni nemamo... Niko nije lud da predaje deci sa sposobnošću da vas ubije na prvi pogled.

"Iskra! Prihvato ovu bombonjeru molim te!"

"Iskra slikaj se sa mnom!"

"Iskra pogledaj me!"

"Iskra zagrli me!" Vladimir se prodrao a ja prasnula u smeh.

Zagrlila sam ga i poljubila u obraz. Celo dvorište je vrisnulo a nas dvoje smo se ismejali ko stoke. Ušli smo u zgradu i namignuli fanovima.

Neki su se onesvestili. Pogledala sam iza sebe i moje oči su se slepile sa kraljevsko zelenim draguljima. Kad sam trepnula par puta nestali su.

Moj mozak se ponovo igra sa mnom.

* * *
I evo ga prvi deo, i samo da vam kažem od 9 ujutru ga pišem ali wattpad odlučuje da mi ga izbriše i ne želi da mi postavi!!!

Inače umesto da učim istoriju ja jedem prase, tkd. družim se sa profesorkom u avgustu, kurva jedna. Daće Bog da slomi kuk. Ili ja možda budem pa je se otarasim.

Inače, keep smiling burazi!

xoxo Kawaii Witch ♥♥

Sve je bilo kao sanWhere stories live. Discover now