Drugo poglavlje

546 29 4
                                    

Posle duge noći i još dužeg dana, u sedam uveče sam se pojavila pred kapijom vile Aspena Dekera, na novoj adresi koju mi je Čarls dao.

Pošto su novinari i paparaci saletali stari stan u kome je Aspen boravio, morao je da se pomeri dalje od medijske pompe. Prešao je u novu vilu koju začudo, nisu pronašli. Bila je to luksuzna kuća na periferiji Čikaga, ispred koje su stajali čuvari u kućici ispred ograde. Na crnoj, nekoliko metara visokoj ogradi na vrhu koje su izbijali šiljci, bila je zakačena tabla na kojoj je pisalo Privatan posed. Neko bi trebao da pokaže dotičnom gospodinu da moj stan može deset puta da stane u njegovu kuću. Ali naviknuta na rasipništvo klijenata koje sam zastupala, zapravo se nisam iznenadila. Parkirajući svoj mini moris ispred ograde, sačekala sam da nabildovani tip priđe mojim kolima dok sam otvarala prozor.

„Hm, zdravo. Ovde sam da vidim Aspena Dekera. Ja sam...“, zastala sam, ne verujući da ću ovo izgovoriti, „... ja sam njegov advokat.“

Nabildovani, ćelavi tip u odelu me je odmerio koliko je mogao, zavirujući u auto.

„Vašu ličnu kartu, molim“, trepnula sam, ni malo iznenađena, a zatim dohvatila torbicu sa suvozačevog sedišta, izvlačeći kartu i pružajući mu je. Pogledao je sumnjičao u dokument pa u mene. Okrenuo mi je leđa i nestao na par trenutaka. Zatim se vratio, vraćajući mi je. Nastupilo je nekoliko trenutaka tišine, nakon čega je prineo rukav ustima i grlato progovorio.

„Otvaraj.“

Crna metalna ograda preda mnom se zatresla, zabrujala i pokrenula na nečije upravljanje. Sačekala sam da se dovoljno otvori, a zatim se provukla svojim malim autom preko dugačkog, kružnog prilaza. Imala sam osećaj da vožnja traje u nedogled, sve dok nisam stigla do dvospratne vile koja je izgledala zadivljujuće. Veleposednička kuća, nalik onima koji se prikazuju u magazinima za slavne, nalazila ispred mene. Parkirala sam se nedaleko od ulaza, u tami uočavajući samo obrise zelenila koje ju je okruživalo. Okolna rasveta je uspela da osvetli samo deo ogromne kuće, ostavljajući ostatak u tami. Tako zavejana mrako, delovala je napušteno i ukleto.

Brzo prelazeći preko kolnog prilaza zbog kiše koja je pljuštala i mojim nezgodnim salonkama, pokušavala sam da stignem do zaklona, držeći u rukama akten tašnu i gurajući fascikle pod jaknu kako ne bi pokisle.
Još dvojica čuvara su stajala na ulazu, ali su očigledno bili obavešteni o mom dolasku jer su otvorili vrata pri mom prilaženju. Zahvalila sam se, nemo klimajući, dok sam se provlačila pored njih. Ugledno, raskošno predvorje krasilo je ulaz, niz kratki hodnik. Očigledno nije bilo nikoga, dok sam se u tišini okretala oko svoje ose, prolazeći prstima kroz polumokru kosu.

„Zdravo?“

„Oh, izvinite! Zdravo“, iza ugla se pojavila žena u srednjim četrdesetim godinama, naizgled obučena kao spremačica.

„Aspen Deker? Ja sam njegov advokat“, formalno sam nastavila, dok mi se suptilno smešila.

„Naravno. Gospodin je u zadnjem delu dvorišta, sprovešću vas“, pokazala je rukom ka desnoj strani hodnika, koji se račvao ka sobama koje nisam videla. Zahvalivši se osmehom, krenula sam za njom, dok su moje potpetice glasno otkucavale po mermernom podu. Okolinu su krasile lepo opremljene, usamljene sobe u tami. Sigurna sam da ni jednu nije koristio, osim one u kojoj spava – što me je dovelo do mišljenja koliko se zapravo bogataši razbacuju novcem. Bespotrebno trošenje crnih ameriken kartica, samo kako bi dokazali svoju moć. Gotovo sam prevrnula očima na svoje misli, u trenutku kada me je pristojna žena ispratila do izlaza ka dvorištu. Klizna vrata odavala su pogled na zatvoreni stakleni bazen koji je gledao na lepo uređen letnjikovac, koji se u zimu nije koristio.

Žena je nestala trenutak kasnije, ostavivši me samu. Okrenuvši se od nje kada je zašla za ugao, pogledala sam u ono što se pružalo ispred mene. Jedini zvuk koji je dopirao, dolazio je od snažnog pljuskanja vode. Aspen u bazenu bio je takva pojava, da mi je nesvesno zastao dah. Njegova snažna ramena pravila su grube zamahe, dok su mu ruke resko sekle pravac vode. Leđa, prava kao strela sa snažnim ramenima njihala su se ravnomernim zabacivanjem. Nisam mogla da verujem sebi da sam pomislila koliko je erotična ta scena; glava mu je bila zanesena i skoncentrisana na udisaje, dok su mu široka leđa dolazila do izražaja pri jakom plivanju. Došao je do kraja bazena, a zatim se zadržavajući dah, vratio praveći krug.

U njegovim željamaWhere stories live. Discover now