5. poglavlje

248 12 0
                                    


Nathan i ja smo se odlučili prošetati do tvornice kako bih malo razgledala grad. Imala sam osjećaj kao da nisam ovdje bila godinama. Iskreno, neke kutke ovoga grada uopće nisam poznavala, a sada kada sam se vratila, moram upoznati cijeli grad. Dok sam živjela ovdje, imala sam svoj mali kutak u šumi, kao i svoj stan i posao. Nikada nisam obilazila grad kao većina mojih godina jer sam ja više voljela učiti, čitati i pisati. Nisam se družila s nikime, bila sam sasvim usamljena.

Grad je bio potpuno isti kao i kada sam ja otišla, ali vidim da se na mnogim mjestima događaju obnove koje su definitivno potrebne ovome gradu. Mislila sam da ću samo doći na par dana i srediti stvari na brzinu, ali sam se prevarila. Ovdje je bilo i previše posla da ga se obavi na brzinu. Bojim se da ću ipak morati ostati kako bih pomogla svim ovim ljudima ovdje, a to samo znači da ostavljam svoj život na Jugu. Kao i Nathana i malenu Ellu.

Zastala sam ispred tvornice i bacila pogled niz ulicu. Tamo na sasvim drugom kraju grada bila je šuma, moje utočište gdje sam, unatoč mome usranom životu, bila jako sretna. Nedostajala mi je ta šuma dok sam boravila na Jugu. Sada kada sam ovdje, ponovno ću je moći istraživati.

„Izgledaš kao da bi radije pobjegla od posla", rekao je Nathan šaljivo. Pogledala sam ga i shvatila da me promatra. Bila sam mu zahvalna što je sada sa mnom. Nekako sam mislila da će otići nakon što se smjestim, ali on je još uvijek tu. Ni ne želim da on sada ode. Bio mi je potreban ovdje.

„Iskreno to želim, ali znam da ne mogu. Imam poriv pobjeći daleko u šumu."

„Tamo gdje si živjela prije?"

„Ne točno na to mjesto, ali da, tu u blizini." Nisam bila sigurna mogu li se vratiti u kuću gdje sam tako strašno patila iz dana u dan. Ta kuća je bila moja živa noćna mora koju sam proživljavala, ali šuma i maleno jezerce su bili moje utočište. A i nisam bila sigurna da li se Karin vratila nazad ili nije. Nju definitivno ne želim vidjeti. Ona je jedan od razloga zašto nisam željela ostati ovdje.

„Morat ću te odvesti jednom ondje."

„Volio bih to", rekao je Nathan i nježno se nasmiješio. Otvorio je velika vrata i pustio me da prođem. Klima koja je radila naježila mi je kožu. Stepenicama smo se popeli do ureda gdje sam zatekla Benedicta sa jednim starijim muškarcem. Bio mi je poznat iako ga nisam mogla nigdje smjestiti.

„Super da si došla, Julia. Dopusti da te upoznam. Ovo je Dennis Miller, on je naš direktor prodaje. Ako bilo što trebaš, možeš se i njemu obratiti."

„Drago mi je, gospodine Miller. Što trenutačno radite?", pokazala sam glavom na hrpu papira koju su njih dvojica do maloprije promatrali. Dennis se nakašljao te me pozvao rukom da priđem stolu. Gledala sam hrpu papira i vidjela neke grafikone i brojeve. Nisam ništa razumjela jer sve što sam vidjela bilo je crveno. A po tome mislim kako to ne bi trebalo biti tako.

„Ovo su naši mjesečni podaci o prodaji i bojim se da brojevi nisu dobri. Prodaja nam je drastično pala u zadnjih mjesec dana."

„Što znači od Arthurove smrti", rekla sam polako. Objašnjavao mi je sve o prodaji i što je potrebno da podignemo prodaju piva na nivo koji će nas zadovoljiti. Možda mi je morao pričati kao da sam malo dijete da bih sve razumjela, ali je Dennis imao strpljenja za mene. Ostali smo i bez nekoliko dobavljača koje pod hitno moram pronaći jer bez njih, tvornica bi mogla propasti, a pivo Guinness bi palo u zaborav i stotine ljudi bi ostalo bez posla. To nisam mogla dopustiti.

„Prvo trebamo pronaći dobavljače", rekla sam kao da je to tako lako. „I reći ću vam nešto što vam se možda neće svidjeti." Pogledala sam ih obojicu. Benedict mi je kimnuo glavom kao znak da nastavim dalje. „Voljela bih izvoziti pivo po Dublinu. Sa sigurnošću vam mogu reći da imam dvoje vjernih kupaca koji će kupovati naveliko." Obojica su me u tišini promatrala dok se nervoza skupljala u meni. Znam razloge zbog kojih pivo nije izvezeno po Dublinu. Arthur je sve smatrao neprijateljima i nije želio davati nešto svoje drugima iako je tako mogao osigurati svoj posao, kao i vjernost svih strana. Ja sam sasvim sigurna da će Jug kao i Sjever željeti kupiti naše pivo. Vrijeme je da napokon sve ostavimo iza nas, ratove i sukobe i okrenemo se budućnosti.

Izgubljena princeza Zapada ( Dublin #2)Where stories live. Discover now