13. poglavlje

196 13 0
                                    


U petak oko četiri sata sam stigla na Jug. Prije odlaska do Nathana, ostavila sam svoje stvari u svome starom stanu te sam se hodnikom zaputila do njegovih vrata. Rekla sam mu da ću doći tek kasnije i on će me čekati, ali ono što mu nisam rekla je da ću ipak doći ranije i željela sam ga iznenaditi baš kao što je on mene iznenadio u ponedjeljak. Mislim kako ću tu večer pamtiti do kraja svoga života jer sam bila toliko neopisivo sretna. Ostali smo budni cijelu noć i samo smo pričali i vodili ljubav. Najteže je bilo kad je stiglo jutro i on se ponovno vratio na Jug. A sada sam ja napokon ovdje i moći ću ostati nekoliko dana. To je još jedno iznenađenje za njega i Ellu.

Pokucala sam glasno na vrata jer sam čula glazbu iznutra i nakon nekoliko kratkih trenutaka, vrata su se otvorila i našla sam se u Nathanovom naručju. Snažno me je zagrlio zbog čega sam se zbunjeno nasmiješila. Kako je samo znao da sam ovo ja?

„Nadam se da si ipak znao da sam ovo ja, a ne netko drugi", rekla sam kroz smijeh. Njegova prsa su zavibrirala te me je kratko poljubio u kosu, a onda me je pogledao u oči.

„Naravno da sam znao da si ti. Ti jedina ne zvoniš, uvijek kucaš. Trebala si doći tek kasnije!", rekao je uzbuđeno. Nježno sam ga pomilovala po obrazu i njegova trodnevna brada mi je ogrebla vrhove prstiju zbog čega sam slatko zadrhtala. Obožavala sam taj osjećaj.

„Ako želiš, mogu se vratiti kasnije", rekla sam šaljivo. On je odmahnuo glavom i ponovno me zagrlio.

„Ne dolazi u obzir. Napokon si opet sa mnom." A onda me je napokon poljubio. Slatko, nježno, a onda potom i strastveno. Živjela sam za ove trenutke sa njime, za njegove slatke poljupce u kojima sam se topila. Nedostajao mi je ovih nekoliko dana, ali sada kada je ponovno sa mnom, iščekivanje je bilo još slađe. Sada imamo nekoliko dana za uživanje.

„Mislio sam da ću izgubiti razum prije nego stigneš k meni."

„Osjećala sam se jednako. Zato sam obavila posao na brzinu kako bih ti došla."

„Dobro, drago mi je." Pogledao je iza mene u pod te se namrštio. „Gdje su ti stvari?"

„U mome starom stanu. Mislila sam....."

„Ne!" Nisam niti završila kada se zaputio do moga stana. Kroz smijeh sam odmahnula glavom, a onda sam ušla u stan i ugledala Ellu kako pleše ispred televizije. Skinula sam svoj kaput i odložila ga na kauč.

„Smijem li ti se i ja pridružiti?", upitala sam je. Ella se trgnula i okrenula se prema meni te je vrisnula i bacila mi se u naručje. Nespretno sam je uhvatila te je snažno zagrlila.

„Mislila sam da dolaziš tek kasnije."

„Ipak sam odlučila doći ranije. Ne mogu ja bez tebe i tate."

„A ni mi ne možemo bez tebe. Molim te, reci mi da si ponijela našu kapu."

„Naravno da jesam. Ne bih se usudila doći bez nje", rekla sam joj. Ona me je počela ljubiti po obrazima te je ovila svoje male ruke oko moga vrata. Utonula sam u ovaj topli zagrljaj dok je moje srce snažno udaralo jer sam se napokon osjećala kao da sam doma. I bila sam. Gdje god su bili Nathan i Ella, tu je bio moj dom.

Začula sam komešanje iza sebe pa sam se kratko osvrnula i ugledala Nathana kako vuče moj kofer. Oči su mu sretno sjale dok nas je promatrao.

„Ne mogu a da ne primijetim koliko je samo velik ovaj kofer."

„Pa mislila sam ostati ovdje nekoliko dana. Ako me primate."

„Dušo, da je do mene, ti više nikada ne bi izašla iz moga stana", rekao je hrapavo zbog čega je moje srce doslovno napravilo salto u mojim prsima. Nastavi li mi ovako slatkorječivo pričati, mislim da mi to srce neće moći izdržati i izletjet će iz mene. Ali od sreće.

Izgubljena princeza Zapada ( Dublin #2)Where stories live. Discover now