Izgubljena princeza Zapada ( Dublin #2)

19. poglavlje

„Znači, Nathan i Ella će se stvarno doseliti na Zapad?", upitala me je Erin. Gnijezdila se na kauču dok je pokušavala pronaći ugodan položaj. Izašla je iz bolnice prije tjedan dana. Ona i malena Alana su bile dobro, ali Erin je ponekada bolio ožiljak od carskog reza što joj je ponekada stvaralo neugodu dok je sjedila i ranila Alanu. Alana je trenutačno spavala u svojoj kolijevci nakon što ju je Erin nahranila.

„Da. I ne mogu biti sretnija zbog toga", rekla sam nasmiješeno. Još uvijek ne mogu vjerovati da Nathan i Ella dolaze živjeti sa mnom. Ona je uzbuđena zbog toga i nije joj žao što će napustiti Jug, ali joj je žao što će ostaviti prijatelje koje je stekla ondje. A Nathan je uzbuđen, baš kao i ja što ćemo napokon živjeti zajedno. Bila sam i sama spremna ostati na Jugu samo da budem s njime, ali on sada dolazi ovdje. Rekao mi je da ne mogu ostaviti ove ljude koji me trebaju, a i on sam voli raditi sa Benedictom. Iako, Benedict i ja smo mu našli drugi posao koji je radio i na Jugu. Naši vojni specijalci trebaju vođu i Nathan je savršen za taj posao.

„Vidi se. Nisi se prestala smiješiti. Malo je jezivo, znaš?", rekla je Erin šaljivo. Pogodila sam je dječjom čarapicom koju je ona pustila da padne na njezina prsa. Uzela sam je i složila je sa ostalom robom. Voljela sam se družiti sa Erin i pomagati joj. Sada joj je najviše trebala pomoć jer ju je ožiljak bolio i nije dugo mogla držati malenu. A Alana se nekim divnim čudom uvijek smiri kada je ja držim. Zbog čega sam bila neopisivo sretna. Ako sam ja na poslu, Lauren je bila sa Erin. Tako da Erin nikada nije bila sama. Sada je napokon i sama vidjela da nikada neće biti sama i da će netko uvijek biti uz nju.

Ona to ne vidi, ali ja sam shvatila da joj nedostaje njezina mama. Vidim kako promatra Lauren kada je s njome zbog čega joj se lice nekada snuždi. Njezina mama ju je hladnokrvno izbacila iz kuće i ostavila je na ulici. Da nije bilo moga oca, Erin ne bi imala kamo otići. Drago mi je da je sada sa mnom. Postale smo jako dobre prijateljice i učinila bih sve za nju. Kao i za malenu Alanu.

„Hej. Imam razloga za osmijeh", rekla sam veselo. Erin je kroz smijeh zakolutala očima. „Bila sam spremna i ja sama preseliti se na Jug samo da budemo zajedno."

„Da, ali Nathan zna da ne bi mogla ostaviti sve ove ljude." Kimnula sam glavom. Puno puta sam ga pitala da li je ovo nešto što on želi učiniti i uvjerio me je da jest. Spreman je preseliti se k meni i spreman je da napokon postanemo obitelj. A ja sam još više spremna. Moj dom će napokon biti ispunjen i potpun. Baš kao što sam se i ja sama osjećala.

Jelku koju smo kupili još prošloga tjedna, nismo okitili jer sam željela da je okitimo zajedno. Nas troje, kao obitelj. Nathan je rekao da sređuje sve svoje poslove i za vikend on i Ella napokon mi dolaze. Jučer je donio jedan dio njihovih stvari, a do vikenda će donijeti i ostalo. Ovaj Božić će definitivno biti najbolji ikada. Više nikada neću biti sama za Božić.

„Da, ne bih mogla otići. Još uvijek ima dosta posla za napraviti ovdje."

„Čula sam da obnavljaš cestu prema granici sa Sjeverom."

„Istina je. Ona je najviše stradala u onom napadu prije nekoliko mjeseci. Mislila sam pričekati toplo vrijeme da to riješimo, ali pošto je ovo Irska i skoro pa nemamo toplog vremena." Erin se nasmijala te se ponovno promeškoljila na kauču. Izvadila je jastuk koji je stavila iza svojih leđa i pokušala ga ponovno staviti da bi na kraju frustrirano odbacila ga i odustala. Pogledala me je.

„Što je?"

„Treba li ti pomoć?"

„Ma dobro sam. Samo mi je ponekada teško pronaći dobar položaj."

„Možda si trebala ostati danas u krevetu."

„Ne mogu više biti u krevetu, poludjet ću. A i volim se ovako družiti sa tobom."