Sve što mi je ikada trebalo je bilo tu.
Nikada me nije zadobila tolika želja da uradim nezamislive stvari.
Jednostavnost je opisivala moju svakodnevnicu,iako sam ja jako složena kao osoba.
Nisam jednostavna,ni u bilo kojem smislu te riječi.
Ne krivim nikada nikoga što me ne razumiju ,jer ni ja sebe ne razumijem.
Ja sam poput kiše.
Dođem kada je najvruća žeđ i utopim je u svojim osjećajima.
Padam žeštoko udarajući od vrele ulice gradova,ili lagano sipim na ljude ispod mene.
Ponekad breburno reagiram,pa potopim sve oko sebe,ali to ne spriječi ljude da me vole.
Kiša je jednostavna i složena u isto vrijeme.
Jednostavna jer znamo kako izgleda kiša ,a složena jer opet nismo sigurni u kakvom obliku osjećaja će se izraziti.
Ja sam složena i jednostavna.
Ali nisam samo ja takva...Svi su ljudi kapljice u ovoj mojoj kiši.
