Da li se sjećaš vremena kada smo bili sretni?Ono istinski sretni.Kao djeca kada dobiju novu igračku,eto tako smo bili sretni.Ali s vremenom ta igračka propadne,zar ne?Tako je i s nama.Prekrile nas neke sjene.Neke tužne,a nismo im se znali oduprijeti.Nismo znali gdje je naša svijetlost u toj tami.Tražili smo je negdje drugdje i na kraju nije više ni nas bilo.Ja ne znam za tebe ali ja sam svoje noći proplakala.Ja sam u snovima samo tebe vidjela i ježila sam se na spomen tvojega imena.Ali nisam više ni ja što sam bila.Nisam viša ona naivna djevojčica.Ne.Sada sam nešto mnogo jače.Ne dopuštam više ljudima da me povrijeđuju.Nastavljam dalje sa svojim životom,a što se tebe tiče,ti si moja prošlost.Ali shvati da sam ja svoju prošlost zaboravila,dok sam sigurna da ti svoju nećeš.Ja sam uvijek bila tu,ali ti to nisi shvatio.Ali, kasno dragi moj.Kasno si to shvatio.I opet ću ti odati jednu tajnu.Koliko god ja voljela ovu novu sebe,ponekad zaželim da sam opet ona naivna djevojka koju si ti nekada volio......Ako ništa sresti ćemo se na nekom boljem mjestu nekada.
*Ono kada pronađeš neki stari tekst koji je napisan za prijateljicu koja je patila od slomljenog srca*
