Čavao u zidu.

112 10 3
                                    

Ja sam cavao u zidu.Cijelog sam zivota zelio biti onaj svijetu vazan cavao koji drzi kuce povezanima.Zelio sam biti cavao koji ima neku svrhu u svom zivotu,cavao koji je bio pozeljan.No,zabili su me u ovaj zid,neke blage dosadne boje. Ovaj zid nema niti jednu ogrebotinu,niti jednu mrlju. Jednostavno stoji tamo onako savrsen.Ili mozda nije savrsen.Ja sam mu jedina mana.No,on me prihvatio.Drzao me cvrsto i nije me pustao.Uskoro su okacili neku prelijepu sliku na mene.Bila je puna boja i veselja.Svi su joj se divili.Bio sam ponosan na svoju prelijepu sliku,na svoj teret.Drzao sam je cvrsto, a moj zid mene jos cvrsce.Zivot mi se na trenutak cinio savrsenim.Nisam shvacao da je ta slika zapravo naslikana na starom platnu,jako lose kvalitete s najjeftinijim bojama.Jedina joj je vrijednost bila ljepota.No, idalje sam naivno padao za njom,a moj mi zid nije dopustao da padnem.Moj se savrseni zid zrtvovao za mene.Tako mu je stalo do mene,ovog bezvrijednog,zahrdjalog cavla.Prolazile su godine.Moj je zid poceo crniti po coskovima zbog vlage i boja mu je izbjedljela.Idalje me je drzao,ali ne onako cvrsto kao prije.Shvatio sam da sam onu prelijepu sliku cijelo vrijeme drzao uzalud,da me je samo iskoristavala da pokaze svoju ljepotu .Shvatio sam da moj zid propada zbog moje greske i naivnosti.Shvatio sam,ali bilo je prekasno.Ostalo mi je samo cekati kad ce moj zid izgubiti snagu i pustiti me.razmisljao sam o svojoj zivotnoj zelji.Da sam barem ja taj vazni cavao.Da barem ja imam zadacu cuvati ovaj moj savrseni zid.Drzao bih ga cvrsto,propao bih za njega.Bas kao sto je on propadao za mene.Dosao je taj trenutak.Moj zidje izgubio snagu i pao sam.Pala je i ona moja prelijepa,ali i bezvrijedna slika.Nitko nije zalio za njim.I ja sam bezvrijedan.Nitko nije ni za mnom zalio.Tako je prosao moj jadni zivot.Izgleda da mi je bilo sudjeno biti smece koje se zrtvovalo za beskorisnu sliku i unistavalo svoj zid ,jedini komu je stalo do mene.Izgleda da mi je bilo sudjeno biti cavao u zidu !

Ovo je napisala moja draga prijateljica Marija Krtalić.

AmnezijaDonde viven las historias. Descúbrelo ahora