❇IZAZOV❇

794 61 57
                                    


MIONA P.O.V

Zvono na vratima nateralo je jato ptica u mom stomaku da poleti. Mrzim ovaj nemir koji osećam zbog beskrupoloznog čoveka koji je sigurno na vratima. Ne želim mu pokazati da njegova prisutnost deluje na mene. Jednog trenutka osećam da ću izbaciti sav sadržaj iz mog stomaka. Dok drugog trenutka, predhodni osećaj, menja se u pozitivnu tremu, zbog razuma koji mi poručuje da sam jaka. Ne dopuštam nikome, da upravlja mojim životom.
Uzdišem i govorim sebi da će sve biti u redu.

,,Ja ću otvoriti." Izgovara Tamara koračajući ka ulaznim vratima.
Večeras idemo u najpopularniju diskoteku u gradu. Pozvala sam Tamaru da nam se pridruži, jer mi je potreban neko, ko zna u kakvoj sam situaciji trenutno. Nisam joj ispričala detalje današnjeg događaja sa Igorom. Ona misli da sam otišla  čim se Igor sam, pojavio u Nikolinom stanu. Imala je sumnjičav pogled, ali nije postavljala pitanja. Sigurna sam da pretpostavlja, da je bilo još nečega što joj nisam rekla, ali zna da ću joj sama ispričati kada budem bila spremna.

Znak da su Nikola i Igor dobro raspoloženi, bio je smeh koji je ispunio prostoriju, kada je Tamara otvorila vrata. Protiv svoje volje počela sam odmeravati Igora. Krem cipele, teget pantalone, majica boje  šampanjca, isticale su svu lepotu i građu njegovog tela. Pantalone su bile uske na pravim mestima,naznačavajući njegove mišiće. Majica koja je bila prilepljena uz njegov gornji deo tela, pokazivala je sve njegove obline i mamila da se uvučeš u snažan muški zagrljaj. ,, Alo devojko, tvoj dečko je pored njega! Saberi se! " Vikao je glasić u mojoj glavi. Protresla sam glavom vraćajući razum natrag.

,, Tami!! ", radosno uzviknu Nikola sa osmehom na licu.

,, Igore, ovo je Tamara, najbolja drugarica moje Mione." Rekao je pokazivajući rukom na Tamaru.            ,, Tami,  Igor je moj brat od tetke", dodao je Nikola. 
,, Drago mi je " izgovorili su u isto vreme, nakon čega su se oboje nasmejali.
,, Zagarantovan nam je dobar provod,  pošto koliko vidim i Tami ide sa nama ", počeo je pričati Nikola, obraćajući se Igoru.
,, Ona uvek smisli neke budalaste izazove, koje naravno moja cura odmah prihvati i provedemo celo veče brišući suze radosnice."  Završio je Nikola već došavši do mene. Poljubi me u znak pozdrava i namigne.
,,  Onda se unapred radujem večerašnjem izlasku. Jeste li vi dame spremne? " Odgovori i upita Igor. 
,, Još samo cipele da obujemo i možemo da krenemo ", odgovori Tami gledajući u mene upitno.
,, Aha", izgovorim, pa šaljivo dodam
,, Samo što bi to moglo da potraje i  satima, dok ne pronađemo odgovarajuće. " Kažem sa smeškom na usnama, pokazivajući da se šalim.

Zvono na vratima se ponovo oglasilo i prekinulo Nikolu u izlaganju, kako nas je ponekad teško razumeti i šta će nam toliki broj cipela.
,,Čekamo još nekoga? ",upita Nikola podižući obrve.
,, Ne." odgovaram kretajući se ka vratima. Začuđena ko bi to mogao biti, otvaram vrata. Momak plavo - smeđe kose,drži buket cveća. Sigurno je pogrešio stan. Govorim u sebi.

,,Izvolite? " kažem prijatnim glasom.
,, Gospođica Miona Aleksić?" govori gledajući u ekran mobilnog telefona.
,, Da?? Ja sam?" iznenađena odgovorim.
,,Ovo je za vas, molim vas potpišite se ovde. " Izgovara pružajući mi onaj telefon na kojem je prikačena nekakva olovka.
Potpisujem i uzimam buket. Ko mi je poslao cveće?? Pitam sama sebe. Zatvorila sam vrata i okrenula se. Sve oči bile su uprte u mene, nemo me pitajući ko je pošiljalac? Sve osim jednih. Igoreve oči osvetnički su se smešile. Spustila sam buket na trpezarijskom stolu koji je bio zavučen iza ugla, sa moje leve strane. Pronašla sam karticu,otvorila je i pročitala u sebi.

    Sinoć si mi pobegla, posle samo jednog poljupca. Sledećeg puta ti to neću dozvoliti. Do skorog viđenja.
                 Ignjat

Osećanja su se pobunila u meni, stežući mi grlo i gušeći me. Dlanovi su već bili mokri posle prve pročitane rečenice. Znala sam da je on odgovoran za ovo. Znala sam čim sam se susrela sa njegovim očima, punim trijumfa. Ali i on zna da ga neću optužiti sada. Ili... ili se možda nada da ću baš to uraditi. Pa srce, za igru je potrebno dvoje. Zauzdala sam svoj rasplamteli bes,podigla sam glavu i čvrsto se ispravila.

PRINUĐENA DA VOLI Where stories live. Discover now