Poljubac

161 14 1
                                    

Stojao je nepomično,ispred nje.
Stavio je svoje ruke na njen struk,nasmejala se glasno,iskreno i zaljubljeno,onako kako se smeju glumice u najlepšim romantičnim filmovima ili deca kada dobiju igračku koju su mnogo i dugo priželjkivali.
On je ćutao,ona se smejala,još uvek.
Taj trenutak,za njega je predstavljao večnost a za nju univerzum.
Beskonačnost je delovala još beskonačnije kada se nagnuo i stavio svoje usne na njene,još uvek je virio njen mali nespretan osmeh,još uvek je bila srećna i zaljubljena kao trenutak pre.
Delovali su tako skladno,glasno i tiho u isto vreme.
Bili su prelepi,to je prava reč,ali ne bi bili takvi jedno bez drugog.

Kratke stvari.Where stories live. Discover now