Chapter 23

323 19 0
                                    

Sigurna sam da smo pretrčali već dva kilometra ove šume koja je izgledala kao da nema kraja. Trčala sam pored Aleka, rame uz rame. Noge su mi otkazivale, bila sam sebi previše teška, ali nisam se predala bolu. Cepala sam svaki mišić u svom telu samo iz inata njemu, da vidi da mogu istrčati isto koliko i on iako je nadprirodno biće. Par puta mi se onako nasmešio, a ja sam taj osmeh protumačila kao da je hteo da mi kaže tvoja tvrdoglavost će ti doći glave. Nisam se obazirala na to, već sam terala svoj inat.

Posle sat i nešto trčanja ,koji su izgledalo kao čitav dan, stali smo, a ja sam počela da dišem kao nekakva riba na suvom. Usta su mi bila širom otvorena, nisam mogla da se nadišem ovog svežeg, hladnog vazduha u kome se osećao nekakav miris mokre trave.
-,, Jesi živa, ha?,, stojao je naslonjen na debelo drvo i gledao me sa tim njegovim vragolastim osmehom kao da me izazivao na još jedan krug oko šume.
-,, Živa. Od krvi i mesa sam, ali ipak sam izdržala.,,
-,, Kondicija ti je ravna nuli.,, pokazao je prstima napravivši krug od palca i kažiprsta na šta sam ja samo odmahnula glavom.
-,, Nisam trenirala od kad si me kidnapovao.,,
-,, Oo počeli smo da se častimo,, smeškao se. Prišao mi je i stavio svoju ruku na moja leđa dajući mi do znanja da krenem.
Nisam mu uzvratila zagrljajem iako sam to htela od samog početka ovog očajničkog dana.

Pribio me je uz sebe i polako smo šetali šumom do nekakve kućice, koja je bila veoma savremno opremljena. Kada smo prišli bliže shvatila sam da je to teretana. Glasno sam izdahnula dajući Aleku do znanja da sam se već dovoljno umorila i da više nemam snage. Još sama pomisao da ću morati ponovo da se vraćamo istim putem odakle smo i došli dovde kroz ovu šumu tera me da se ovde izvrnem na sred staze praveći se da sam pala u nesvest čekajući Aleka da me podigne i ponese do kola. Tada bih se kao probudila i krenuli bi kući. Deluje primamljivo, ali nikako to nisam mogla uraditi, je sigurno ne bi bilo tako jer mi je Alek to već dao do znanja jutros.

Ušli smo u teretanu koja je bila skoro pa kao pustinja. Samo su neka dvojica bila u ringu i bezosećajno se udarali u tela, dok je Alek prišao džaku za udaranje i stao pored njega držeći ga.
-,, Uzmi rukavice.,, dobacio mi ih je,a ja sam ih posle dva minuta konačno namestila,bile su previše uzane. Nije moglo brže, pogotovo što mi on u opšte nije pomogao u tome već je samo stojao pored i gledao sa smorenim pogledom.
Udarila sam u džak iz šale, na šta se on veoma bezobrazno nasmejao.
-,, Zar se tako udara?,,
-,, Alo, nisam se nikada tukla sa nekim. Ne stidim se što ne znam ovo, ako si voljan pokaži mi, a ako ne...prestani se smejati.,, krenuo je naglo prema meni i uhvatio me za ruku, počeo je da mi skida rukavice. Uzeo ih je i ostavio sa strane. Udaljio se par koraka od mene i skinuo duks ispod kojeg nije imao ništa. Pokušala sam da držim usta zatvorenim, jer je izgledao tako perfektno prelep. Ti mišići su ga činili kao nekakvog modela. Njegove tetovaze su ga cinile kao nekakvog kriminalca,ali ujedno je bio i sladak. Udarao je taj džak kao najvećeg krvnog neprijatelja. Stajala sam sa strane udaljena nekoliko metara. Gledala sam svuda oko sebe, samo ne u njega. Kada bih to uradila sigurno bi se osećao uzvišeno, jer da samo malo bacim pogled na njega više necu prestajati da ga gledam.



***



Predao mi je rukavice i onda sam pokazala šta znam, tj. Šta ne znam. Udarala sam i nogama i rukama. Stvarno sam se trudila i ako nisam imala snage ni da stojim na nogama.

-,, Ovo što ti radiš je sranje. Moraš da iskoristiš celo telo.,, stao je iza mene i uhvatio mi kukove, čvrsto ih je držao.

-,, Sad pokušaj da udariš.,, njegov čvrsti stisak oko mojih kukova mi je jedva dozvoljavao da se ikako okrenem u stranu. Ovako je bilo dosta teže, ali intenzivnije.
-,, Zamisli neku osobu, možda će ti biti lakše.,, poslušala sam ga. Zamislila sam osobu. Udaral sam tako snažno, kao da se zapravo tučem. Alek me je polako pustio, a ja sam nastavila kao da me još uvek drži. Posle dužeg vremena, skinula sam rukavice.

-,, Dosta dobro, pitam se kiga si zamislila.,,

Alek's P.O.V.

Pokušao sam što više da je izmorim što je izgledalo kao mučenje. Duboko u sebi sam znao da nema snage, ali ipak nisam mario za to. Čvrsto sam držao džak koga mi je bilo žao, jer sam ja kriv za to što ga Maria tako besno udara. Rekao sam joj da zamisli neku osobu. Ubeđen sam da je mene zamislila, nekako mi se dopala pomisao na to da je toliko nerviram da me je zamenila sa ovom vrećom za udaranje. Odjednom je stala i skinula rukavuce. Dala mi je do znanja da stvarno više ne može. Odlučio sam da je pohvalim.

-,, Dosta dobro, pitam se koga si zamislila.,, navlačila je rukave do lakvova. Pogledala me je ispod obrva i polizala svoje suve usne.

-,, Sebe!,, rekla je ravnim tonom.

Progutao sam knedlu i uzeo svoj duks koji sam skinuo samo da bih vjdeo njenu reakciju, koja nije bila očekivana. Izašli smo iz teretane, a ispred nje je bio parkiran moj automobil. Pogledala me je istog trenutka i u očima sam joj video nekakvo olakšanje. Izvadio sam ključ iz trenerice i bacio u njenom pravcu. Uhvatila ga je veoma spretno u skoku.
Pogledala ga je i palcem prešla preko njega. Svaki njen pokret sam pažljivo posmatrao. Ispružio sam ruku dajući joj do znanja da krene. Stala je ispred vrata od kola i pogledala u ključ ponovo. Bio sam prekoputa nje oslonjen rukama na krov od auta. Znao sam šta nije u redu.

-,, Zašto ne krećeš? Da li bi možda radije da trčiš?,,

-,, Ja.., da. Zar nije bolje da trčimo, uhvatili smo sjajan ritam.,, toliko tvrdoglavosti i straha. Nisam hteo da joj pokažem bilo šta, bilo kakvo sažaljenje. Seo sam u auto i čekao nju da uđe. Otvorio sam prozor ispred nje i viknuo.

-,, Ulazi više!,, nisam mogao da joj vidim lice, ali bio sam udeđen da je prevrnula očima. Upalila je auto i krenuli smo. Vozila je trideset na sat u zoni kojoj je dozvoljeno devedeset na sat. Stavio sam svoju ruku preko njene na menjač da bih promenio brzinu, ali ona me je pretekla. Vozila je preko sto. Nisam mogao da shvatim šta se upravo dešava. Veoma brzo smo stigli kući uz glasan zvuk kočnica i deranja guma je stala i izašla iz auta, zalupivš vrata. Brzo sam postupio isto kao i ona i krenuo za njom.

_______________________

Kao što vidite, tj. čitate, Alek pokušava da vrati stvari na staro na neki svoj uvrnuti način koji Maria ne prihvata baš toliko dobro.














👿

The Mikaelson family✅Where stories live. Discover now