Descendants-Meeting on College

7. Poglavlje : Strah

Hej ljudi!
Prije nego što počnete, htjela bih se ispričati što jučer nisam objavila nastavak.
To je sve, lp!

-U tom slučaju, kako to misliš 'sumnjaju'? Mislim, žao mi je, ali tvoja majka, Elsa, je jedna od dvije princeze iz bajki koje su u mogućnosti koristiti magiju.
-Da, ali nije baš kao da se klikovi poput moje bake i djeda nisu događali i ranije. Uostalom, tko kaže da to nije mogao biti netko drugi tko zna za mamine moći?
Evie je morala priznati, Freya je bila u pravu. Kako li je samo mogla to previdjeti? Inače nije ovako brzopleta.
-Imaš pravo. Oprosti.
-U redu je.
-Ne, nije. Mislim, ok je ako si mi oprostila, ali inače nisam ovako brzopleta. Ne znam što mi je.
-Ok je, vjerojatno ti je sve to samo malo previše odjedanput. Čuj, ako mi pristaneš pomoći, mislim, to je sve što tražim, ja ću otići pa ćemo se kasnije vidjeti da napravimo plan. Pa, upadate li ili ispadate?
-Upadamo. - rekla je Mal. Freya i Evie su potpuno zaboravile na nju i Karlosa, pa ih je to malko prestrašilo.  -Mislim, ne znam za Evs, ali Karlos i ja definitivno. To što se događa tvojoj vrsti je grozno, a vi za to uopće niste krivi, pa bih voljela pomoći da se to riješi.

Mal
Pomalo sam bila prestravljena svime onime što nam je Freya rekla, ali glavni razlog zašto sam pristala joj pomoći, kao i Karlos, je to što je očito toliko propatila da je to sve izgovorila jednakom mirnoćom kao da komentira nešto glupo na televiziji. Zaista, zar je situacija toliko loša? Čim smo shvatili da je iz njenog izraza lica, Karlos i ja smo jedno drugome dali obećanje da ćemo dati sve od sebe da joj što više pomognemo. A čim je Evie rekla - Ok, onda i ja upadam. -, znala sam da će na kraju sve ovo lijepo završiti, pa sam se utješno nasmiješila Freyi.

Freya
Nisam mogla vjerovati. Uspjela sam dobiti pristanak svo troje! Samo se nadam da će se ovo sve na kraju, uz njihovu i moju moć, uspjeti riješiti.

Karlos
Nisam vjerovao svojim ušima. To što je Freya sve pričala, čovječe, kad to čuješ ovako, bez ikakve najave, to zaista potrese. Stisnuo sam Mal ruku što sam čvršće mogao, da se uvjerim da ovo nije san, ili, bolje rečeno, noćna mora. I nažalost, nije. Ali sam zato barem osjetio Malinu ruku kako stišće moju. Mora da je i nju sve ovo šokiralo. Neko kratko vrijeme smo razgovarali, i oboje smo odlučili pomoći. Ajme, kako je bila lijepa. Te oči boje jezera u koje sam gledao su me znale jako zbunjivati zbog srebrnih koluta na sredini, oko zjenica. Katkad bi promijenile boju u smaragdnu zbog krvi Maleficent, ali mene to nije smetalo. To ju je samo činilo jedinstvenijom. A i ta ljubičasta kosa... Često ju je znala tako vezati da bi izvan repa izvukla jedan pramen i isplela ga. Tu pletenicu bi također jako često vrtila među prstima, osobito kad bi ju bilo strah ili neugodno. I sad je to radila. Njena osobnost je bila također predivna. Obično vesela i uvijek zbijala šale. Ali, kad bi trebalo, znala bi da mora prestati, možda nekog zagrliti. Tako je sad mene zagrlila. Od toliko bliskog susreta s njom su me prošli trnci. Kosa joj je mirisala po kokosu i smokvama. Čudna kombinacija, iz nekog razloga podsjeća na cimet, ali njoj sasvim dobro stoji. I tako, utopili smo se u jedno drugome.

Evie
Čim je Freya, nakon što smo razmijenili brojeve, otišla s Mal, strovalila sam se na krevet.
-Idem pod tuš. Treba mi osviježenje.
I meni je trebalo, ali ne na taj način. Trebalo mi je osviježenje u smislu da čujem nekog poznatog, da mi govori normalne stvari poput Što ima?, ili Kako si?, ili mamu Kakve su ti ocjene?. Priđem radnom stolu i dotaknem Dizzyno lice. Jadna Dizz, mora da joj je grozno tamo na drugoj godini. Bez mene. Šteta što sam ju upoznala tek kad sam već bila senior. Zatim pogledam sliku s mature. I Karlos i ja smo izgledali jako sretno. Da smo znali što nas ovdje čeka, bili bismo prestravljeni. Kao i sad, uostalom.