Terasa sa pogledom na more

2.

"Omlet i sok od višnje, molim vas" pružila sam cjenovnik konobaru i okrenula se prema svojoj najboljoj prijateljici.

Doručkovale smo u restoranu u blizini plaže. Bilo je prerano za kupanje pa smo odlučile pojesti nešto i popiti kafu prije nego smočimo svoje tijelo u moru. Pogledala sam u Unu koja je netremice gledala u mobitel, vidjela sam da je zabrinuta. 

"Šta se dešava ?" upitala sam je

Naglo se trgnula iz misli "Ma ništa, gledala sam samo ima li nešto novo na njegovom profilu"

Znala sam da misli na Ivana "I što je novo kod kretena?" 

"Bili su na molu jutros od 4 sata, objavio je neku pjesmu i to je to" 

Klimnula sam glavom i pogledala prema molu. Toliko lijepih uspomena krije ovo mjesto, toliko pijanih noći i sreće. Znala sam da će sve biti okej, more uvijek izliječi sve rane. 

Dok sam razmišljala o prošlogodišnjim noćima ugledala sam trojicu muškaraca kako idu prema nama. Bili su visoki, nenormalno zgodni i prelijepi. Nosili su peškire u rukama, a šorcevi su im bili mokri, kao da su se tek okupali. Tek je 9 sati ujutro, kada su se stigli okupati ? Smijali su se dok su neprestano pričali, a njihov smijeh je odjekivao vazduhom jer ništa osim njih, ovako rano se i nije čulo. Ljudi za doručkom su jeli svoju hranu u tišini, a par mještana je odvezivalo svoje čamce  dok su ih pripremali za plovidbu. 

"Wow .. ko su novi ljepotani u našem gradu?" Una je rekla 

Nasmijala sam se činjenici da ona ovo mjesto naziva našim gradom "Nikada ih prije nisam vidjela, ali hvala ti Bože napokon neki lijepi ljudi" nasmijala sam se, dok sam pogledom pratila trojicu nepoznatih muškaraca kako odlaze niz ulicu.

"Hej, kako to misliš da ovdje nema lijepih ljudi?" Una me upitala, glumeći da je uvrijeđena

"Ma daj molim te, Ivan je samo tebi lijep" znala sam da to nije istina 

"Pitaj onu djevojku od sinoć da li se slaže sa tobom" 

Morala sam se nasmijati na njenu izjavu "Kladim se da on nema pojma ni kako se zove" 

"Ništa novo za njega, pitam se da li se sjeća kako se ja zovem" 

"Začepi Uno, molim te" morala sam biti iskrena 

Nakon što smo platile račun, otišle smo do kafića u kojem smo oduvijek bile redovni gosti. Tu smo poznavale i konobare, koji se godinama nisu mijenjali i gotovo sve goste. Svake godine bi gotovo isti ljudi dolazili na godišnje odmore u isto vrijeme kada i mi, bilo je divno svake godine viđati ista lica. 

Nakon 15 pokušaja, napokon smo poslale jednu sliku u našu grupu kako bi obavijestile prijatelje da smo stigle. Ta grupa postoji već godinama, u njoj se krije toliko tajni i raznih gluposti, da bi, ukoliko bi neko sa strane pročitao to sve imao velikog materijala za ucjenjivanje. Mislim da nam je ta grupa pomogla da ostanemo bliski tokom cijele godine. U nju smo svaki dan slali slike iz škole, sa izlazaka, pisali sve što nam se dešava u životu, pomagali jedni drugima i slalii ljubav i zagrljaje onda kada su nam najviše trebali.

"Ustajte pijane guzice, stigle su vaše najljepše prijateljice" glasila je poruka koju smo poslale uz sliku.  Znala sam da će ubrzo stići jer bez obzira na to koliko dugo ostanu budni, svi oni su morali ustati od 9 sati kako bi pomogli roditeljima u kući. 

Nije prošlo ni 10 minuta, a poznati glas je uzvikivao naša imena "Marija ! Uno ! Pa gdje ste do sada?" 

Skočila sam sa svoje stolice kako bih potrčala svom najboljem prijatelju Dini u zagrljaj.