Terasa sa pogledom na more

5.

"Uno roditelji su ti stigli" probudio me glas moje mame dok je vikala sa druge strane vrata. Okrenula sam se prema Uni i vidjela je kako se drži za glavu dok pokušava ustati iz kreveta. O Bože, znala sam kako joj je. Glava me užasno boljela. A moja mama nije prestajala kucati na vrata.

"Dobro mama, čule smo, odlazi" viknula sam, ali me od toga glava još više zaboljela

"Ustanite odmah" rekla je još jednom i čula sam je kako silazi niz stepenice.

"Nisam spremna za ovaj dan" Una je rekla dok je ulazila u kupatilo.

Okretala sam u krevetu dok sam čekala Unu da izađe. Glava me toliko boljela da nisam mogla razmišljati. Ko me tjerao sinoć da pijem ? Zašto, Marija, zašto ? Uvijek iste greške. Kad smo kod grešaka .. Kristijan. Poljubio me. O moj Bože. Stvarno me poljubio. 

"Zašto izgledaš kao da si vidjela duha?" Una je stajala na vratima i brisala lice od peškir

"Kristijan me poljubio" 

"Onaj bog ljepote te poljubio? Tebe?" zvučala je iznenađeno 

"Wow, hvala prijateljice" 

"Ma ne, nisam tako mislila" skočila je na krevet i bacila peškir na pod. Mama bi nas ubila da vidi kako razbacujemo stvari "Samo mi je čudno. Tebi je okej što on ima djevojku?" 

Šta? 

"Molim? Ima djevojku?" ne mogu vjerovati 

Una je počela zamuckivati "mm.. pa da.. mislim .. ja mislim da ima.. ne znam. Vjerovatno nema,ja sam pogriješila" pokušavala se izvući

"Uno ne laži. Otkud ti znaš da ima djevojku? Je li ti on rekao?" 

"Ne, Milan mi je rekao jučer. Kada ste vas dvoje pričali o nekim svojim stvarima Milan i Stefan su komentarisali kako ga nisu vidjeli da se smije već dugo vremena. I onda su rekli kako ga ni ona njegova više ne može nasmijati" 

" O Bože .. šta sam to uradila.. nisam razmišljala. O moj Bože. Ubit ću se. Ubit ću njega, pa sebe" počela sam histerično hodati po sobi. Osjećala sam se grozno. Kako je mogao da mi ne kaže da ima djevojku. Kako me mogao poljubiti kada ima djevojku ? 

"Opusti se, nije do tebe. Nisi znala. Nije je nikada ni spomenuo."

"Ne želim ga vidjeti više nikada u životu" 

"Dobro, nećeš. Izbjegavat ćemo ga po ovako malom mjestu. Sigurno ćemo uspjeti u tome" sarkastično je odgovorila 

"Uno nemoj me zajebavati. Ozbiljna sam. Možda nisam svetica, ali nisam ni djevojka koja će sjebati tuđu vezu. Koji je on kreten. Kako mi je ovo mogao uraditi ? Kako je njoj mogao ovo uraditi? I još ga moram viđati svaki dan. Divno" 

"Upravu si. Izvini. Samo mislim da nema razloga da se ti nerviraš kada je on kriv za sve. Ako ne želiš ne moraš više nikada pričati s njim. Ali sada se moraš obući i sići dolje jer će nas mame ubiti ako se ubrzo ne pojavimo" 

Upravu je. Naše mame su iste, u potpunosti iste. Mrze kašnjenje i našu neodgovornost. Uvijek kažu da smo Una i ja kao sestre. "Upravu si, eto me za minut."

Na brzinu sam oprala zube, umila se i popila tabletu. Kakvo je to pijano jutro ako nećeš popiti tabletu čim otvoriš oči ?! Počešljala sam kosu i stavila malo parfema. Ako se već osjećam kao govno ne moram mirisati kao jedno takvo. Nadala sam se da ćemo kratko biti sa Uninim roditeljima kako bi što prije otišle na kafu. Una mi još uvijek nije objasnila zašto nije bila u sobi sinoć kada sam se ja vratila i gdje je to otišla sa Ivanom.

"Mama, tata!" Una je uzviknula kada je ispred kuće ugledala svoje roditelje. Potrčala je prema njima i zagrlila ih. Unina mama je uvijek bila sređena, kao da ide na neki posebni događaj, pa je tako i sada, nakon par sati provedenih u autu i dalje izgledala ljepše nego kada se Una i ja sredimo za večernji izlazak. Nosila je haljinicu boje breskve  iznad koljena  koja je sigurno koštala cijelo bogatstvo, a na nogama je imala sandale iste takve boje, sa bijelim sitnim cirkonima. Unin tata sa druge strane je uvijek bio sportski obučen, ali je izgledao savršeno zgodno za svoje godine. Vedran je bio isti on.