4.

380 25 2
                                    

U 6 sati tog popodneva Una i ja smo ručale zajedno sa mojim roditeljima u bašti. Tata je napravio svoje savršeno dobre lazanje i jedino što se moglo čuti su udaranja kašika o tanjire. Odgovarala mi je ta tišina, nisam željela pobjeći od svojih misli. Ne još uvijek. 

Otkako je Una rekla da Vedran, njen brat, dolazi sutra moje misli su bile fokusirane samo na njega. Nisam bila spremna za ponovni susret. Prije dvije godine prestao je dolaziti sa nama na Brač. Dolazio je tek onda kada bi mi napustili grad i vrijeme je provodio sa svojim prijateljima koje je imao na otoku. Zadnji put kada sam ga vidjela u ovom mjestu bio je naslonjen na stolicu dok se neka djevojka uvijala oko njega uz zvuke muzike. Kada me ugledao kako stojim na vratima kluba poljubio ju je i svom snagom ju pribio uz sebe. Tu noć sam plakala sve dok uz prve zrake sunca nisam zaspala. 

Vedran je oduvijek bio neko moj. Još kada sam imala 13 godina znala sam da ću dovijeka biti zaljubljena u njegove tamne oči. Poslije škole bih odlazila do Une, kao da zajedno radimo zadaću, a samo s ciljem da njega vidim. Kada smo mi krenule u srednju školu on je već bio treći razred. Pravio se da nas ne poznaje dok je ponosno hodao hodnicima škole. Znala sam da uvijek ima neku djevojku pored sebe, a da ću ja uvijek biti samo Unina najbolja prijateljica. 

Sa 17 godina bila sam sigurna da ga volim. Nikada nikome nisam dopustila da mi se približi dovoljno da bih razvila neka osjećanja prema njemu. Te godine, kada je Vedran krenuo na fakultet primjetila sam da me počeo drugačije gledati. Ili sam se bar ja tome samo nadala. Nije dobacivao više zlobne komentare i nije ismijavao moj izgled. Izgledalo je kao da je napokon prihvatio da sam odrasla djevojka. 

Baš te godine, dok smo bili na Braču, Vedran me prvi put poljubio. Bio je pijan i pričao je kako sam napokon dovoljno odrasla za ljubav. Njegova ruka bila je na mojim ramenima, a on je tiho šaputao riječi, dok sam ga ja samo pokušavala odvući nekako do kuće kako bi legao u krevet. Imao je u sebi bar 5 tona. Kada je napokon sjeo na svoj krevet uhvatio me za ruke i rekao mi da mogu slobodno ostati spavati sa njim. Koliko god da sam to željela morala sam odbiti, jer sam znala i tada da to priča samo jer je pijan. 

Kada sam već bila na vratima, zatvorio je rukom vrata ispred mene i okrenuo me prema sebi. Podignuo je rukom moju bradu, tjerajući me tako da ga pogledam u oči i rekao mi da ovo čeka već godinama. Zatim je spustio svoje usne na moje. Bio je to najbolji prvi poljubac na svijetu. Bila sam sigurna u to. Dah mu je smrdio na alkohol i cigarete, ali je ipak bilo sve ono o čemu sam sanjala. 

Nakon toga mi je rekao da je preumoran i da ćemo se vidjeti sutra. Sutra je bio onaj dan kada je poljubio drugu dok je gledao u mene. 

"Hoćeš li?" iz misli me trgnuo Unin glas 

Pročistila sam grlo "Šta?" upitala sam je 

"Nikada me ne slušaš" rekla je ljutito "pitala sam te hoćeš li večeras obući onu crnu haljinu?"

"Izvini." iskreno sam to mislila "Nisam još ni počela razmišljati šta da obučem"

Čim me pogledala znala sam da je shvatila o čemu sam mislila "Kako si?" upitala me

"Svejedno mi je" nisam je ni morala pitati zašto me to pitala. Ona je jedina znala koliko me Vedran boli. Još uvijek.

Tužno se nasmijala "Lažeš, ali sve je okej dok ne počneš plakati" 

"Hej, ja nikada ne plačam, o čemu pričaš?" 

"Da, da, naravno. Vidjet ćemo" smijala se dok je ustajala od stola 

Slijedila sam je sve do našeg sprata, a nakon što je ušla prije mene u našu sobu okrenula sam se kako bih pogledala u vrata prekoputa naših. Vedranova soba. Broj 16. Uvijek je govorio da mu taj broj donosi sreću. Nikada se nisam usudila pitati zašto. 

Terasa sa pogledom na moreWhere stories live. Discover now