Marija Vuletić godinama ide na odmor sa roditeljima i najboljom prijateljicom, na prelijepi otok Brač.
Svake godine tamo sa najboljim prijateljima provede najboljih 15 dana u godini.
Ali što će se desiti kada na Braču upozna Kristijana, momka drug...
Nisam mu ništa odgovorila. Okrenula sam se i ponovo ga poljubila. Ovaj poljubac je bio kratak, ali kada sam se ponovo okrenula Vedran nije bio na njegovom mjestu.
„Wow, šta je to bilo?" Kristijan je iznenađeno upitao kada se odmaknula od njega
„Poljubac pomirenja" hladno sam odgovorila, dok sam pokušavala vidjeti kuda je Vedran otišao
Zašto je nestao odjednom ? I zašto je stvarno izgledao kao da želi ubiti Kristijana ? Da niije on u pitanju pomislila bih da mu je stalo do mene. Ovako znam da nema šanse za to. Vedran nikada neće osjećati ništa prema meni.
Vidjela sam da je i ona ista brineta sa plaže sjedila pored njega na zidiću. Izgledala je božanstveno, da se ne lažemo. Naravno da će izabrati nju pored mene. I ja bih je izabrala umjesto sebe. Bila je upravo ono što je Vedran tražio u životu. Prijateljica sa povlasticama. Uvijek spremna ispuniti sve njegove želje. Sve ono što ja nisam mogla.
„Jesi tu?" Kristijan je pucnuo prstima ispred mog lica kako bi me vratio u stvarnost
„Da, da, izvini, zamislila sam se"
Nasmijao se, pokazujući mi svoje savršeno biserne zube „primetio sam da si odlutala"
„jesi me pitao nešto?" okrenula sam se ka njemu kako bih ga pogledala u oči. Vedrana nije bilo ni na vidiku, vjerovatno je otišao sa nepoznatom djevojkom provesti vrijeme onako kako to najbolje zna. U krevetu. Koža mi se naježila na samu pomisao.
„Pitao sam se da li bi htela da kupimo sladoled i prošetamo ?"
Kristijan je bio tako divan, a ja sam vrijeme provodila misleći na osobu koja me cijelog života povrijeđivala i tjerala od sebe. Bilo je vrijeme da se maknem od Vedrana i da počnem uživati u životu „Može, naravno, obožavam sladoled"
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
„Meni jednu kuglu čokolade" Kristijan je rekao prodavačici, a zatim se okrenuo ka meni „a za tebe devojčice?"
Zakikotala sam se „Borovnicu, molim vas"
„Prvi put u životu čujem da neko jede sladoled od borovnice" rekao mi je dok smo šetali po molu
„Zašto je to tako čudno? Borovnica je najbolji sladoled na svijetu" glumila sam da sam uvrijeđena
„Nikada ga nisam probao" rekao je i uzeo mi kornet iz ruke. Lagani dodir njegovih prstiju kako prelaze preko mojih poslao je milion trnaca kroz moje tijelo.
Sjela sam na zidić čekajući njegovu reakciju „heej previše uzimaš, vrati mi, imaš svoj sladoled" pokušala sam mu ga istrgnuti iz ruke. Bezuspješno.
„Dobar je" sjeo je pored mene „stvarno je dobar" priznao je na kraju
„Sumnjaš u mene Kiki?"
Namrštio se „Kiki? Kakav je to nadimak?"
„Kiki .. šta mu fali ? Kiki, baš je slatko" počela sam se smijati
