11. Odlazim

112 7 66
                                    

Stigla sam kući. Nadam se da Chris nije kod kuće, ne da mi se trpit ga bijesnog.
Pogledala sam dnevni boravak i kuhinju, nema ga.
,, Chris? "-dozivam ga na stepenicama.
Ništa. Pogledala sam na ormarić gdje su inače ključevi od motora, još su ovdje. Sigurno je kod kuće, ali je ljut naravno.

Krenula sam ući u sobu, a onda sam čula da priča na mobitel.
,, Pazi šta pričaš! Moja sestra nije sponzoruša, samo je jako naivna. "-prvo je povisio ljutito ton.
Sto posto priča s Jasonom... Opet...
,, Nju se ne može odgovorit od toga, tvrdoglava je i inati se." - nastavio je.
Ja se inatim?! Zbog čega bih se ja inatila? Nema razloga za tim. Oni su samo nezadovoljni jer ja radim ono što oni ne žele.
,, Riješit ćemo ga se, neće više bit u njenoj blizini." - kad je ovo rekao, od straha i bijesa sam uletila unutra.

,, Šta ćete vi?! Ostavite me na miru! Da se niste usudili ni pomislit na to da vi nešto poduzimate! "-vikala sam iz sveg glasa.
,, Prestani! Ne shvaćaš neke stvari! "-viknuo je na mene.
,, Ma koje stvari?! Šta vas briga za to? Ne petljaj se, nije vaša briga, zadnji put vam govorim! "-krenula sam van.

Kako me živcira, govno jedno odvratno! I onaj kreten s njim, jao! Ne mogu više živjet s njim! Selim se!
Uletila sam u svoju sobu i izvadila kofer s dna ormara.

,, Izlazim." - ušao je u moju sobu.
,, Idi! "-viknula sam i pogledala ga.
,, Ma šta ti radiš?! "-povisio je ton kad je vidio kofer.
,, Odlazim!" - odgovorila sam.
,, Ma kuda? "-bio je uvjeren da nemam kuda, kreten.
,, Bilo kuda samo da te više ne vidim." - boli me jer to govorim svom rođenom bratu. Ne razumijem zašto i kako je došlo do ovoga. Prije smo bili nerazdvojni, a sad ga više ne želim ni vidjeti.
,, Boli me briga, idi gdje god hoćeš, ali nemoj me tražit poslije." - rekao je ozbiljno i krenuo van.
,, Ne, ti nemoj mene tražit, ne pokušavaj mi se miješat u život i zaboravi da si ikad imao sestru!" - viknem, ali nije se ni okrenuo.

Nakon nekoliko trenutaka sam začula samo glasno lupanje vratima. Otišao je.
Stajala sam nepomično, zurila u jednu točku sve dok suze nisu krenule na oči. Ovo je previše. Jedva čekam otići.

U tom trenu mi je zazvonio mobitel. Juan. Brzo brišem suze i nakašljem se. Ne želim da zna da plačem.
,, Halo? "-javila sam se.
,, Hej... Jel sve u redu? Čudan ti je glas." - kako? Zvučim si sasvim normalno.
,, Da, zašto? "-ponovno se nakašljem, ali što tiše da ne skuži.
,, Rekao sam ti da ne volim kad lažeš. Reci šta je bilo." - mrzim ovo. Ne volim mu lagat, stvarno, ali moram.
,, Juan... Odlazim." - jedva sam izrekla.
,, Šta? Zašto?" - bio je zbunjen.
,, Ne mogu više. Dosta mi ga je! I njega i njegovog kontroliranja i Jasona i svega!" - ponovno suze... Ugh, mrzim kad plačem zbog svojih slabih živaca.
,, Smiri se, dolazim." - rekao je i dalje zbunjen te prekinuo.

U suzama sam se nastavila pakirat i usput se pokušala smirit.
Ubrzo zatim se čulo zvono na vratima.
Sišla sam dolje polako i otvorila vrata.
Istog trena kad sam ih otvorila je brzo ušao i čvrsto me zagrlio. Nismo ništa rekli. Samo sam htjela ovako ostati neko vrijeme.

,, Dođi. "-lagano se odmaknuo i odveo me u dnevni boravak. Sjeo je pored mene. Smirila sam se. Odlučila sam reći mu sve.
,, Ne želim više živjet u ovoj kući." - započela sam.
,, Zašto? "-pitao je.
,, Ne mogu podnijet to da me kontroliraju." - odgovorila sam.
,, Šta je bilo?" - čekao je da mu sve ispričam.
,, Jutros je saznao da si me doveo sinoć kući. Poludio je, rekao je da griješim što sam s tobom. Onda je zvao mamu i tatu. Mama mrzi Jasona, tako da mama je uz mene, a tata uz mamu. Naljutio se na mene i svađali smo se i jutros i maloprije. Pakiram se sad, otići ću što dalje od njih. "-ispričala sam ukratko.
,, Jesi dobro razmislila o svemu?" - ma kakva su mu to pitanja?
,, Naravno! Zašto uopće pitaš? "-bila sam stvarno iznenađena.
,, Jel znaš uopće gdje ćeš?" - ponovno je pitao.
,, Idem mami i tati u Santa Rosu. Tamo sam se rodila i odrasla, želim ići." - kimnula sam glavom.
,, A faks? "-eh, da...
,, Pauzirat ću. "-ovo me rastužilo, ali drugi izbor nisam imala.
,, Nemoj. Ni ti to ne želiš, nemoj to napravit." -lagano se nasmiješio. Jesam toliko očita?
,, Nemam drugog izbora. "-rekla sam.
,, Slušaj... Ne ostajem još dugo ovdje. Dođi kod Julije, najbolje prijateljice ste. "-rastužila sam se kad je rekao da nije još dugo ovdje.
,, Koliko si još tu?" - sama sam uočila tugu u svom glasu, mogu mislit kako je to zvučalo njemu.
,, Do utorka. Onda idem u New York. "-nije ni njemu bilo svejedno.
,, Već?" - razočarano sam pitala.
,, Zato ti kažem da dođeš kod Julije da budemo još tih par dana skupa." - razumljivo razmišljanje.
,, A onda?" - uhvatio me strah. Šta će biti poslije?
,, Dolazim za koji tjedan ponovno. "-ako je to trebala bit utjeha, nije.

Ne mogu toliko čekati, fali mi već kad se sjetim koliko ga neće biti. Tek sam se naviknula na njega, a već će morat otići. Bojim se. Hoće li me zaboravit za to vrijeme?

,, Ne budi tužna." - povukao me k sebi u zagrljaj.
,, Tek je sve krenulo kako treba i već se sve ruši." - želim ponovno zaplakat.
,, Šta se ruši? "-pogledao me.
,, Rekla sam ti oko čega me najviše strah." - drugi ljudi, žene i tako... Na to mislim.
,, Cami, ako nisi odustala sad kad su ljudi koji su ti bitni, odnosno koji su bili bitni u tvom životu protiv nas, onda nećeš nikad. "-bio je uvjeren u to, a uvjerio je i mene.
,, Nikad neću odustat. "-čvrsto sam ga zagrlila na što se nasmijao.
,, Znam. "-držao me čvrsto uz sebe.
,, Nemoj onda ni ti." - pogledala sam ga u oči.
,, Još nisi shvatila da neću? "-spustio je pogled prema meni.
,, Dobro. "-nasmiješila sam se i spustila glavu.

,, Hoćeš se spakirat do kraja? "-pitao je nakon nekog vremena.
,, Da. Pomoći ćeš mi. "-kimnula sam glavom.
Uzela sam ga za ruku i odvela do svoje sobe. Kofer je i dalje bio na krevetu sa samo par stvari.
,, Ajde spakiraj odjeću iz ormara, ja ću stvari iz kupaonice. "-krenula sam u kupaonicu.
,, Na zapovijed, šefice. "-rekao je na što sam se odmah okrenula prema njemu.
,, Nemoj me tako zvat, ne volim to. "-namrštila sam se.
,, Stvarno si drugačija." - nasmijao se.
,, Jedinstvena. "-nasmiješila sam se i stavila dlan pod bradu.
,, Moja. "-kimnuo je glavom na što sam se nasmijala i otišla po stvari iz kupaonice.

Ješ gajš! Novi nastavak! Nadam se da vam se sviđa! Željela bih čuti komentare! Zahvaljujem mojim anđelima NoahElordi UnicornMxx na neprestanom praćenju priče i stalnoj podršci! Volim vas❤️
Sljedeći nastavak uskoro!

SIMPLY COMPLICATED || CroatianWhere stories live. Discover now