SIMPLY COMPLICATED || Croatian

13. Strah od gubitka

Nakon par dana....

Najbolja tri dana ikad! Mislim, očekivalo se od mene da ću to reći, znam, ali stvarno je tako.
Ovo je bilo dovoljno vremena da razmišljam o svemu, ma da se Juan trudio da zaboravim na sve brige. Toliko se trudio da je nekad znao postat naporan. Da, toliko o tome...
Osim što sam povremeno razmišljala o svemu, bar koliko mi je bilo dopušteno, uspjela sam ga bolje upoznati, kao i on mene. Saznala sam puno stvari o njemu.

Iznenađena sam time kakav je zapravo. Sretna sam što ga imam i nadam se da će to potrajati. Također smo i o tome pričali.
Nikad nije prevario svoju curu, ali kad nije bio u vezi, izlazio je s dosta njih. Dakle, samo se trudio pronaći pravu, odnosno curu koja mu odgovara, a kad ju nađe, ne želi ju izgubit.
Baš kao i ja kad imam nekog, ne pada mi na pamet napravit neku glupost koja će me dovest do rizika od prekida.

Još jedna stvar koju smo radili, odnosno ovo je bio pokušaj.
Pokušao mi je napisati pjesmu. Ako kažem "pokušao", pa...
Znam da je to bilo iz najbolje i najslađe namjere, ali jednostavno je bilo previše slatko, sladunjavo. Tako je već jednostavnije za objasnit.
Dok je on pisao i usput mi čitao, bio je presmiješan. Meni je bar bilo smiješno, ali on je bio ozbiljan. Brisao je, šarao, mene ispitivao za mišljenje... Bilo mi ga je žao, ali skratila sam mu muke s tim.
Uzela sam mu papir iz ruke i spremila ga u svoju torbu, a zatim sam mu objasnila kako to nije potrebno jer shvaćam koliko me voli i ne mora se mučit da bi mi to više dokazao. Bio je uporan u toj namjeri, ali nisam mu to dopuštala.

Kuhali smo zajedno i to je jedina stvar kod koje smo se znali raspravljat. Onda smo odlučili da ćemo se izmjenjivat. Jedno od nas će kuhat, a ovaj drugi ne smije biti u kuhinji za to vrijeme.
Uglavnom smo pravili manje komplicirane stvari jer bi bilo bezveze trošiti puno vremena na to, a imamo ga samo malo.

Upravo smo prešli s jahte na čvrsto tlo. Zanimljivo je to kako mi je sad sve potpuno drugačije. Ne samo tlo, nego i drugačiji pogled na sve.
Bili smo cijeli vikend zajedno, a sad treba izdržat par tjedana bez njega. Već sad osjećam povezanost među nama i znam da će mi bit jako teško svako malo bit razdvojena od njega. Ne znam zašto i dalje imam osjećaj da će se dogodit nešto loše, a obećali smo jedno drugome. On meni da se to neće dogoditi, a ja da neću mislit na to.

,, Jesi javio Juliji? "-pitala sam kad smo već ušli u auto.
,, Da, čekaju nas." - potvrdio je.
,, Čekaju? "-ponovila sam.
,, Pozvala je cure, a one će vjerojatno doći s nekim dečkima, mislim da su to oni koje si im ti namjestila." - objasnio je.
,, Oho, bome ću imat šta slušat od njih." - zadovoljno sam se nasmiješila. Znala sam da će bit zajedno.
,, Izgleda. "-nadodao je.
,, Kad ti trebaš ići?" - znam da je sutra, ali zanima me kad točno.
,, Sutra navečer. "-odgovorio je.
,, Dobro. "-kimnula sam glavom.

,, Razmišljaš o onome, jel tako? "-nakratko me pogledao.
,, Ali pokušaj me shvatit, oko tebe će uvijek bit druge i..."-započela sam te me prekinuo.
,, Misliš da je meni svejedno tebe ostavit ovdje? On ti se vrlo lako može približit. Možda se ponovno zaljubiš u njega. "-u glasu mu se osjećala ljubomora i zabrinutost.
,, Ma daj, molim te, tko se još vraća bivšem? "-zvuči kao šala.
,, Svejedno, može bit netko drugi i oko tebe. "-glas mu je bio isti.

Okrenula sam glavu prema prozoru. Ovo je najveći problem. Strah od gubitka. Mislila sam da samo umišljam, ali nisam jedina koja to misli. Stvarno je, nije izmišljotina.

Par minuta dok nismo stigli, bila je potpuna tišina među nama. Kao nikad do sad.
Izašli smo van iz auta. Potrčala sam prema njemu i čvrsto ga zagrlila. Ne želim svađu i neugodne tišine. Ne mogu to podnijeti.
Polako je i on mene zagrlio, dovoljno da osjetim da ovo nije nikakva ljutnja, nego samo da se osjeća isto kao ja.
,, Nitko neće zamijeniti tvoje mjesto. "-tiho sam rekla, a onda osjetila da me još jače stisnuo uz sebe.