SIMPLY COMPLICATED || Croatian

24. Što Je Ispravno?

I tako nakon par sati odlučimo se rastati. Juan je održao svoju riječ i sad me vozi kući.
Naravno da me i dalje muči hoćemo li uspijeti i jesmo li uopće spremni na novi početak.

,,Nisi ni progovorila otkako smo izašli." - u svakoj sekundi je premještao pogled s ceste na mene.
,,Pa rekla sam ti da sam umorna." - nasmiješim se. Pokušavam se izvući od ispitivanja jer sam stvarno umorna i nemam snage razmišljati i razgovarati o nečemu ozbiljnome.

,,Znam točno što te muči. Muči i mene isto to." - rekao je ozbiljno nakon par trenutaka.
,,Stvarno?" - pogledala sam ga.
Stao je ispred moje kuće i ugasio auto.

,,Da nije tako, odmah isti dan bih došao za tobom, a ne par mjeseci poslije." - stalno me gledao ravno u oči. 
,,A što je s njom?" - podsjetila sam ga na Anittu namrštena lica. 
,,To je sve bilo namješteno za medije."
,,Znači nije ti stalo do nje?" - pitala sam sumnjičavo.
,,Ne bih sad bio ovdje s tobom da mi je stalo do nje." - činio se iskrenim.

Nastala je tišina. Naravno da sumnjam u sve. Ne želim da se ono ponovi. Mrzim jer mu ne mogu samo tako jednostavno vjerovati. Općenito nije lako vjerovati ljudima, a još ako te rastuže ili ti učine neko zlo...
Život nas stalno testira. Koliko smo spremni na poteškoće, koliko smo spremni boriti se za nešto ili nekoga tko nam nešto znači u životu. Ustvari to je test da i sami vidimo koliko nam netko znači i koliko nam je netko potreban u životu.

,,Ne znam... Teško mi je bez tebe, ali preživjela sam svo to vrijeme bez tebe. Mislim da mogu tako i dalje." - izgovorila sam to. Srce me zaboljelo. Na njegovom licu se moglo pročitati isto to. Povrijedila sam i ja njega.

Ništa nije rekao. Samo me izbezumljeno gledao.
Zašto sam to rekla? Ne zato da ode jer to želim, nego zato jer želim vidjeti koliko je daleko spreman ići zbog mene. Neću se dvaput prevariti u vezi njega. Jednom jesam, ali drugi put neću.

,,Lažeš." - nije ni sam vjerovao u to što kaže, ali htio je da ga ja uvjerim da sam upravo izrekla laž.
,,Lažem li?" - nasmijala sam se. Osjećam knedlu u grlu, ne želim zaplakati.
,,Zašto to radiš? Zašto sad kad sam ovdje i kad je sve što poželimo moguće?" - i dalje je bio izbezumljen i zbunjen.
,,Zapitaj se." - baš kad su suze htjele na lice, izašla sam iz auta.
Nisam se okretala, a ni on nije izlazio ni trčao za mnom.

Ušla sam u kuću. Mrak.
Nakon par sekundi ne čujem nikoga. Chris nije tu.
Možda i bolje da nije. Nemam volje za razgovor ni sa kim.
Upalim svjetlo te se izujem. Popnem se gore u sobu i odložim cipele, torbicu i vestu na fotelju kraj vrata te ih zatvorim. Sjednem na krevet ledima naslonjena na jastuke, a noge ispružim i udahnem zraka.

Zašto jednako boli kada povrijediš nekoga i kada te netko povrijedi? Valjda je to tako kad voliš nekoga, a voli li taj netko tebe?
Nikad ne možeš znati odmah. Potrebno je vrijeme da bi to shvatio. Puno vremena. Tako je sa svime u životu. Brzoplete odluke su najčešće pogrešne, a one koje su pune razmišljanja i kojima je dugo trebalo da budu donesene također znaju biti pogrešne. Što je onda ispravno? Izostaviti razmišljanje? Poslušati srce i osjećaje? Nikad ne znaš prepoznati ono ispravno. Sve te zbunjuje, sve ti smeta i nikada ništa nije savršeno.

....

Ujutro me budi zvono mobitela. Ne želim se ni pomaknuti, ali on uporno i dalje zvoni.
,,Molim?" - pomalo živčano se javim.
,,Probudio sam te?" - s druge strane čujem Jasonov glas.
,,Da... Nešto se dogodilo...?" - zbunjeno sam pitala.
Zašto bi me on zvao tako rano.
,,Ustvari ne, samo sam te htio čuti..." -  okoliša, znači želi nešto.
,,Što hoćeš?" - presjekla sam ga.
,,Jesi raspoložena večeras za nešto?" - pitao je.
,,Sumnjam." - znala sam. Očekivano od njega da ne odustaje.
,,Daj, Cami... Možemo otići negdje ili možeš doći ovdje, kako god." - nagovarao me.
,,Sumnjam, mislim da mi se neće dati." - pokušavam završiti ovaj razgovor.
,,Dobro... Ako se predomisliš, javi." - uporan je.
,,Aha, naravno." - poklopim.

Zatim pogledam je li me još netko zvao ili poslao poruku.
Naravno da je...
Juan: Molim te nazovi se kad se smiriš
Savršeno sam mirna za tvoju informaciju!

Ni ne odgovorim, samo ustanem i krenem dolje.
Chris je već u kuhinji.
,,Jutro." - pozdravim.
,,Dobro jutro i tebi." - rekao je s osmijehom.
,,Otkad ti meni spremaš doručak?" - začudila sam se kad sam vidjela palačinke na stolu.
,,Ne smijem?" - napravio je grimasu.
,,Nešto si predobar prema meni u zadnje vrijeme..." - sumnjičavo sam ga pogledala.
,,Ah, što da ti kažem... Posao ide." - pohvalio se sav ponosan i pun sebe.
,,Nije samo to... Ima tu još nešto..." - nasmiješila sam se pokušavajući izvući nešto iz njega.
,,Ne moram ti ništa reći." - uozbiljio se.
,,Pa dobro, ako nije ništa ozbiljno u redu je, ali smiješ mi sve reći." - dala sam mu do znanja da mi se može povjeriti.
Nasmijao se.

Uzela sam kavu i sjela preko puta njega za stol.
,,Čuo sam da se zvijezda vratila..." - rekao je dok je tipkao po mobitelu.
,,Juan? Da... Vidjeli smo se jučer. Svi smo bili u nekom kafiću." - odgovorila sam.
Zar je morao baš to spomenuti na doručku?
,,Što je s vama sad?" - ostavio je mobitel sa strane.
,,Ništa." - slegnula sam ramenima.
,,Stvarno ništa?" - nije mi vjerovao. Ne bih ni ja sebi vjerovala...
,,Pa ništa. Sumnjam da će išta i biti. Ne znam mogu li se osloniti na njega i eto." - sad sam već rekla istinu.
,,Ne vjeruješ mu?" - pitao je.
,,Ne znam..."
,,Istina, jednom izgubljeno povjerenje je teško vratiti..." - kimnuo je glavom.
,,Zašto pričamo o ovome?" - iskreno mi se ne da o tome, imam cijeli dan pred sobom i imam posla, ne mogu si dopustiti da poremetim raspored mislima o njemu.
,,Želim ti reći, ako ga stvarno voliš i ako on voli tebe, zajedno ćete uspjeti izboriti se sa svime." - rekao je iskreno.
Ostala sam šokirana. Otkad moj brat njega ne mrzi? Što se događa? Oduvijek sam mislila da on ima nešto protiv Juana. Nikad ga nije podnosio jer je ,,zvijezda" i ovo me sad stvarno začudilo.
,,Tebe je ta cura promijenila... Nešto je tu čudno." - i dalje šokirana sam ga gledala.
,,Cami, zaslužuješ najbolje, a mislim da i sama znaš što je za tebe najbolje." - ustao je i otišao iz kuhinje.
Što se upravo dogodilo?!

Padat će sjekire čim sam ja objavila nastavak! Hahaha, uživajtee!
Najavljujem kraj knjige ubrzo!! Do tad mi pišite u komentare dojmove, doživljaje i sva ostala mišljenja.