•5•

1.7K 71 2
                                    


"Znaš da te stvarno ne bih maltretirala da ne moram", rasejano mi se obrati, dok užurbano sprema kofer.

"Ma sve je okej. Zamolila sam za slobodan dan sutra, tako da mi neće biti problem", uverim je da je sve okej i da sam tu da pomognem.

"Ovo se zove biti kreten. U potpunosti sam zaboravila na taj baksuzni sastanak, pa nisam ni pitala Iljine da ih pričuvaju. Ne mogu ljude sad maltretirati da se vrate s odmora samo zbog moje zaboravnosti", u kratkim crtama mi objasni situaciju, pa ja ponovim da mi zaista nije problem da čuvam klince.

"E da, mislila sam da će ti možda trebati pomoć, tako da sam pozvala Feđu. Trebalo bi da i on stigne kroz koji minut", kao i uvek, uspela je da mi prećuti jedan veoma bitan detalj, jer se plašila da ću zbog toga da je odbijem.

"Do kad ćeš ovo da mi radiš?", namršteno je upitam, jer ne volim kad mi ljudi lažu. Nevino se nasmeši, kao da nije ništa skrivila.

"Putuj, dok se nisam predomislila", kažem ozbiljno, što nju iz nekog razloga nasmeje. Kratko me zagrli i pozdravi se s klincima, pre nego što napusti kuću vukući ogromni kofer za sobom. Kao da ide na dva meseca.

"I šta ćemo mi sad da radimo?", upitam klince, otvorena za svaku vrstu predloga.

Taman što krenu da predlažu zanimljive aktivnosti, prekine nas zvono. Već pretpostavljajući o kome je reč, pođem da otvorim vrata. Ne znam zašto ga je samo zvala. Mogu da pričuvam četvoro dece barem na jednu noć. Nisam toliko nesposobna.

"Zdravo", ni traga od prijateljskog tona od prošlog puta. Nije kao da ću ja insistirati na tome.

Bez reči ga pustim da uđe, pa krenem nazad u dnevnu kod dece.

"I? Šta smo izglasali?", upitam, ničim im ne odajući da imamo posetu. No čim se pojavi na vratima, Eva potrči ka njemu, a za njom i Filip i Artjom. Samo još Lina stoji pored mene.

"Zar sam vam toliko nedostajao?", upita uz osmeh, kog malopre nije bilo ni na vidiku, dok u naručju drži Evu.

"I tebe je izmaltretirala?", ponovo mi se obrati, ali ovaj put mnogo boljeg raspoloženja.

"Izdržaću jednu noć", kažem kratko, i dalje zbunjena zbog njegove brze promene raspoloženja.

"Izdržaćemo jednu noć."

Feđa's pov

"Je l' gotova večera?", uđem u kuhinju, u kojoj je Ksenija nestala još pre pola sata.

"Upravo završila", spusti brdo palačinki na trpezarijski sto. Okrene se ka meni, nakon što primeti da je zamišljeno posmatram.

"Hoćeš ih ti pozvati?", kratko upita, a ja samo klimnem glavom, izgubljen u svojim mislima. Vratim se u dnevnu, gde njih četvoro gledaju neki porodični film.

"Hej, klinci, večera je spremna. Ko je gladan?", upitam uz osmeh, pa dobijem priliku da gledam kako se trkaju do trpezarije. Zamišljeno krenem za njima, trudeći se da izbacim iz glave misli koje uporno naviru.

Sednem na stolicu, preko puta Ksenijine, posmatrajući decu, kako jedu uz smeh i buku. Po prvi put otkako sam ostao bez nje, osećam se nekako ispunjeno.

"Što ti ne jedeš?", Ksenija me upita zbunjeno, što me natera da se trgnem. Ako nastavim da se ponašam ovako, vrlo brzo će početi da postavlja pitanja. Nije baš da želim mnogo toga da otkrijem pred njom.

"Nešto sam se zamislio", odmahnem rukom, kao znak da ni najmanje nije bitno. Primetim kako me proučava, očito shvativši da me nešto muči, ali sve vreme vešto ćuti ne pokazujući nijednog momenta da je primetila.

Voleo bih da znam da li joj je Nikol ispričala moju tragediju ili je ipak ćutala, kao što bih voleo da jeste. Iz nekog razloga ne želim da zna. Kad bi znala, osećao bih bliskost koja mi nije potrebna. Ne znam zašto, ali osećam da mi je neophodno da budemo na određenoj distanci.

"Imaš talenta", pohvalim njeno kulinarsko umeće, pa ugledam blagi osmeh na njenom licu.

"Hvala", jedva čujno uzvrati, pa ustane od stola, vraćajući se u kuhinju.

"Nastavljamo film ili?", upitam ih, nakon što primetim da su završili večeru. I dok njih troje odmah krenu ka dnevnoj, Eva pospano trlja okice.

"Vreme za spavanje, a?", pogledam je nasmejano, a ona samo klimne glavom.

"Onda idemo da se spremimo", podignem je, čvrsto je držeći u svom naručju, dok idem ka spratu i njenoj sobi.

Pomognem joj da opere zube i obuče pidžamu, pa je ušuškam u njen krevet.

"Priča?", iako je jako pospana, ipak zatraži da joj čitam priču. Kaže mi koju knjigu da uzmem s police, pa sednem na ivicu kreveta, spreman da joj ispunim želju.

I dok polako listam strane, iščitavajući redove i redove neke bajke, ponovo osetim osećaj od malopre. Kao da sam ceo.

Osećaj me zbuni, pa na trenutak zaboravim i na knjigu i na Evu. Kad napokon podignem pogled, vraćen u realnost, shvatim da već uveliko spava. Spustim nežan poljubac na njeno čelo, pa krenem nazad u dnevnu.

"Zaspala?", Ksenija upita, a ja nemo klimnem glavom. Ne znam koji mi je đavo danas.

"Morao sam da joj čitam priču", nasmejem se, pa samo na trenutak primetim iznenađenost na njenom licu, kao da nikad ne bi rekla da to mogu.

"Mogao si me zvati. Ne bi mi bio problem", obavesti me, ali ja odmahnem glavom.

"Nije mi teško", ne želim da onaj osećaj nestane. Iako me zbunjuje, sviđa mi se.

Nakon završenog filma, i momci odu na spavanje, ostavivši samo Linu s nama.

"A tebi nije vreme za spavanje?", našalim se s njom, a ona mi se onako dečije isplazi.

"Ja sam već velika", obavesti me, na šta se iskreno nasmejem. Iznenadi me Ksenijina odsutnost, pa skrenem pogled ka njoj. Već je zaspala.

Po prvi put otkako sam došao, primetim podočnjake na njenom licu. Nikol mi je spominjala da ima nekih problema sa nesanicom.

Lina pođe da je probudi, ali je ja odmah zaustavim. Ako je napokon zaspala, onda nema smisla da je budimo.

"Ali ukočiće se ovde", Lina me zbunjeno pogleda, na šta odmahnem glavom.

Prihvatim Kseniju u naručje, pa tako s njom u naručju, krenem ka spavaćoj sobi. Polako je spustim na bračni krevet, trudeći se da je ne probudim. Krenem ka vratima, bežeći od osećaja, koji me prati ceo dan.

"Ne! Molim te, nemoj!", okrenem se zbunjeno, nakon što čujem vrisak. Shvatim da i dalje spava i u tom trenutku mi postane jasan razlog njene nesanice.

Ima košmare.

Da li postoji neka mogućnost da se vratim nazad u Španiju, ili bar Italiju? Možda da me neko usvoji tamo? Jer ovo odvratno vreme me zaista ubija 😒 A i škola mi se smučila nakon ukupno dva dana 🙈

𝑃𝑜𝑟𝑢š𝑒𝑛𝑒 𝐵𝑎𝑟𝑖𝑗𝑒𝑟𝑒 ✅Où les histoires vivent. Découvrez maintenant