•13•

1.5K 61 0
                                    


"Nisi otišla na utakmicu?", Nikol me zbunjeno upita, nakon što me sretne u hodniku Arene, iako je trebalo da već uveliko budem na putu ka stadionu.

"Nisam", kažem hladno, i dalje ljuta zbog jučerašnje prepirke s njim. Da li je i njoj sve ispričao?

"Šta je ovaj put zajebao?", upita frustrirano, pa pretpostavim da joj ipak nije rekao.

"Nije ništa. Samo mi se nije dalo nakon ovako teške utakmice", nažalost ovaj put sam imala posla, što mi je dodatno uništilo raspoloženje. Kako je Kučerov uspeo da se povredi?

"Mislim da bi Feđa voleo da si došla", ma sigurno bi želeo. Pogotovo nakon onog juče.

"Nisam mogla da maltretiram Malkina da ide sa mnom, pretpostavljam da je umoran. A sama ne bih otišla ni da mi plate", ako izuzmemo to što ne želim da joj kažem da ponovo ne razgovaramo, sve ostalo što sam rekla je bila istina.

"Što jeste jeste, utakmica je bila užasno napeta. Mislila sam da će bar Letoniju lagano pobediti", požali se, što me nasmeje, jer je jedina njena obaveza bila da sedi i gleda. To je najčešće ono što i ja radim, ali danas sam nadoknadila sve te dane bez posla.

"Šta planiraš sad?", upita, verovatno spremna da mi izloži neki svoj ludi plan.

"Ništa specijalno. Verovatno ću se samo izležavati kući", to je jedini plan koji imam.

"Šta misliš da izađemo večeras?", pođem da odbijem, ali onda shvatim da svakako neću raditi ništa pametno.

"Da znaš da smo mogle. Nismo odavno", pristanem iz prve, što nju jako obraduje.

"Doći ću po tebe u deset onda. Vidimo se", pozdravimo se, pa svaka krene svojim putem.

Biće ovo duga noć, ali mi baš to i treba.

Feđa's pov

"Nije dolazila?", upitam Viktora, koji je danas bio zadužen za ulaz i kom sam dao detaljne intrukcije povodom Ksenijinog dolaska, no izgleda bez potrebe.

"Nije", odmahne glavom, dodatno potvrđujući svoje reči.

Iako prvobitno pomislim kako se možda hokej odužio, jasno mi je da nije tako. Ne znam zašto sam očekivao da je vidim ovde, nakon svađe sinoć. Koliko brzoplet moraš da budeš pa da se izlaneš kao ja? Molio sam Ilju da joj ne kaže kako zna, a onda sam se sam izlanuo.

To mogu samo ja.

"Ne brini, Feđa, ima i drugih devojaka", Vitja mi uputi ohrabrujući osmeh, podsetivši me na nešto na šta sam sasvim zaboravio.

"U pravu si", uzvratim mu osmeh, pa nastavim put kući. Odavno nisam izlazio, pa bi ovo moglo biti savršeno rešenje za sve loše što osećam poslednjih dana. A mislio sam da sam dobro.

Raspoložen za izlak?

Pošaljem poruku Dimi, raspoložen za malo ludovanja u klubu. On je jedini kom neće smetati, ako samo nestanem s nekom devojkom, što iskreno planiram.

Uvek 😉

Naći ćemo se onda u Vibe-u oko deset. Odgovara?

Ja odredim mesto i vreme, pošto sam se u poslednjih godinu dana dobro upoznao s noćnim životom Moskve. Došao sam još pre tri godine u Moskvu, ali mi klubovi nikad nisu bili potrebni. Više sam voleo da ležim kući s njom i gledam neki film.

Užasno mi nedostaje. I dalje osećam kao da je tu, u svakom deliću ovog stana, kao da nikad nije ni otišla. No bolna istina je da jeste. Otišla je i nikad mi se više neće vratiti.

Zašto ja nisam bio s njom? Zašto ja nisam bio na njenom mestu?

Manje bi bolelo, nego ovako. Ovako nikako da se saberem i da zaista nastavim sa svojim životom. Nikako da napravim neki korak napred, već uporno tapkam u mestu.

I u tom momentu mi padne na pamet Ksenija i njena u potpunosti ista izjava. I onda ono što mi i dalje ne da mira i što me i dalje užasno zbunjuje.

Ti si moj jedini korak unapred.

Kako ja mogu da budem ičiji korak unapred, kad i sam idem samo unazad?

Ksenija's pov

"Čula sam od Ilje da imaš novog udvarača", pogledam je upitno, jer ne znam na koga misli.

"Mali Kiril", kako to izgovori, ja prasnem u smeh. Možda nekad i deluje tako, ali znam da je sve samo šala.

"Premlad je on za mene", kažem kroz smeh, a ni ona ne izdrži da se ne nasmeje.

"Šest godina gore-dole, nije to ništa", nastavi da se zeza na taj račun, ali mi ovaj put zaista ne smeta sva ta priča o momcima.

"A Mihail? Provodite mnogo vremena zajedno", nastavi da mi predlaže momke, ali ja opet odmahnem glavom.

"Ima devojku", objasnim, a ona prevrne očima kao da to ne smatra baš nekim razlogom.

"Nisam našla nikog po svojoj meri. Kad nađem, ti ćeš prva znati", požurim da kažem, pre nego što nastavi da nabraja momke iz tima. Sve ih posmatram kao braću i sve sem toga bi bilo previše čudno.

"Iskreno jedva čekam da vidim ko će tebe da zadivi toliko da mu se obećaš na večnost", kaže odjednom i previše srećno, zbog čega prevrnem očima. Zapravo sam ubeđena u činjenicu da ću zauvek ostati sama.

Niko ne bi želeo robu s greškom.

"Još jednu vodku", obratim se barmenu, koji me već neko vreme posmatra. Svi uvek posmatraju, ali čim bi saznali istinu nestali bi brzinom svetlosti.

"Ti se baš dobro slažeš s vodkom poslednjih meseci", Nikol primeti zbunjeno, jer pre nisam mogla da je smislim. Tokom boravka u Piteru sam je zavolela. Bila je tu svaki put kad je trebalo da sperem gadan osećaj prošlosti.

"Najviše mi odgovara", slegnem ramenima, jer nikad nisam razmišljala o tome zašto je pijem i kako sam počela. Prosto je postala navika.

"Hej, odoh samo da se pozdravim s nekim. Odmah se vraćam", nestane, ostavivši me samu za šankom.

"Još jednu?", barmen iskoristi priliku da mi se obrati, čim primeti da je čaša prazna. Klimnem glavom, dok pogledom tražim Nikol. Gde je ta lujka sad nestala?

"Zašto dama sedi sama?", prevrnem očima na najgluplju foru ikad, pa se okrenem spremna da tom frajeru kažem svašta. Ućutim, kad ugledam Dmitrija. Da li njegovo prisustvo znači da je i Feđa tu negde?

"Nisam sama. Imam društvo", iskoristim zbunjenog barmena, koji mi se ionako nabacuje celo veče, da bih se otarasila neželjenog društva.

"A i Nikol je tu negde", pokažem rukom na masu oko nas, jer nemam pojma gde se tačno izgubila. Samo želim da se okrene i ode, jer mi njegov pogled ni najmanje ne prija.

Eksiram votku, ne bih li se otarasila ovog neprijatnog osećaja, ali izgleda da mi jedna neće biti dovoljna. Pogledom barmenu dam do znanja da sipa još jednu i da nipošto ne staje.

Uz čašu mi pruži i papirić sa svojim brojem, koristeći datu priliku, na šta se samo nasmejem. Nije kao da zaista imam nameru da ga pozovem, ali simpatično je što se trudi.

"Kakva je ovo gužva oko moje prijateljice? Pa otišla sam samo na par minuta", srećom Nikol se brzo pojavi, spasavši me iz užasno neprijatne situacije.

"Je l' mi i kum tu?", upita uz osmeh, nakon što primeti Dmitrija, a on odmahne glavom. Bar jedna dobra stvar u svemu ovome.

"Nestao je još pre pola sata s nekom plavušom", kaže kroz smeh, a Nikol prevrne očima.

"To sa Sonjom ga je načisto upropastilo", zabrinuto prokomentariše, a ja spustim pogled.

Možda sam ipak bila pregruba juče.

𝑃𝑜𝑟𝑢š𝑒𝑛𝑒 𝐵𝑎𝑟𝑖𝑗𝑒𝑟𝑒 ✅Where stories live. Discover now