Ostavljena🌹- ZAVRŠENA ✔

6.

14.02.2009

Ruža

Ljudi su grozna stvorenja. Uvijek osuđuju. Uvijek gledaju. Uvijek komentiraju. Uvijek imaju nešto za reći. Najgore je kada pokušavaš sakriti nešto ne sakrito. Tako sada ja pokušavam sakriti svoj trbuh koji mi je do zuba. Otkad se počeo isticati ja sam ga pokušavala pokrivati, ali to čudo samo raste i nikako da ga sakrijem. Devet mjeseci. Devet prokletih mjeseci.
Ali kada imaš osobu pored sebe s kojom dijeliš tu bol i patnju onda je sve lakše. Leon je cijelo moje biće. Leon je cijeli moj svijet. Leon je moja druga polovica. Iako nam je bilo samo šesnaest, kada smo saznali da postoji još jedno srce ispod moga, našu ljubav nije moglo ništa uništiti. Iskrena da budem to što sam zatrudnjela ovako mlada me prestravilo.
Ali nije me koštalo života. Nije jer znam da kada je Leon tu, onda je sve lakše. Lakše je trpjeti tatu koji je postao alkoholičar. Lakše je podnijeti činjenicu da te majka napustila i da te nikada nije voljela. Lakše je trpjeti batine. Ali me i dalje boli činjenica da me sada ni vlastiti tata ne voli.
To je bol koju ne može nitko izdržati. Bol kada te vlastiti roditelji ne vole.
Kada te preziru. Kada te mrze. Kada trebaš roditi. Kao ja sada. Kada si u bolničkoj sobi. Kao ja sada. Kada trebaš početi stiskati. Kao ja sada. A tvoja majka ne želi biti pored tebe jer te ne voli, a tata je razvaljen na trosjedu od alkohola i nema blagog pojma gdje si. Mrze te iako si im kćer.
Bojim se, prestravljena sam jer mi je tek sedamnaest, a u ovakvoj sam situaciji. Jedinu i svu nadu trenutno ulažem u Leona koji se treba pojaviti svakoga trena.
Ležim već ovdje cijelu noć. Čekam. Čekam da se porodim. Gledala sam cijelo vrijeme u jednu točku. Medicinska sestra je bila sa mnom cijelu noć. Pokušavala me je umiriti, ohrabriti, oraspoložiti, ali joj baš i nije uspijevalo. U jednom trenutku joj je pukao fitilj i upitala je ono što sam samo čekala.

„Želiš li da zovem tvoje?" Odmahnem glavom.

„Ne! Sada će doći moj dečko." Tješila sam se s tom činjenicom. Istina je bila da nisam uopće mogla naslutiti gdje je on i hoće li doći. Nešto duboko u meni je vjerovalo da je ovdje iza ugla i da će svaki čas doći. A s druge strane željela sam pored sebe mamu. I dalje je trebam. I dalje je želim. No ona ne bi došla. A to bi me onda još više ubilo i povrijedilo. Majka mi je nakon svega i njezina potpora mi je najvažnija. Ali ne smijem dozvoliti sebi da ponovno budem povrijeđena. Stisnula sam zube kao i šake i pomirila se sa sudbinom. Rodit ću sama. Bez ičije podrške.

Makar, koliko god fizički ja bila spremna, psihički nikako nisam. Mislim da nikada ni neću. Sestra je uz mene bila cijelo vrijeme. Zamišljala sam je kao svoju dobru vilu. Dobra vila uvijek čuva svoga anđela i poželi mu sve najbolje. Pepeljuga je imala svoju dobru vilu. Zašto ne bih i ja? Bol koju sam osjećala dok sam stiskala nije se mogla mjeriti s boli u srcu. Čekala sam Leona.
Zamišljala sam njega kako će banuti na vrata svakoga trena. Gledala sam u ta prokleta vrata, ali on nije ušao nijednom. Niti u jednoj sekundi u tih prokletih sat vremena rađanja on nije upao unutra kao tornado.
Sama sam izgurala cijeli porođaj. Sama sam vrištala, plakala i umirala od bolova. Sama sam rodila. Naravno, uz hrpu doktora. Ali osjećala sam se samo jer pored sebe nisam imala nikoga svoga.
Na kraju svake te znojne kapljice koja je pala na moje umorno i iscrpljeno lice, u ruke je došla moja kćer. Malena, smežurana kćer. Držala sam je čvrsto u svome naručju ne želeći je pokazati niti dati ikome. Ikada.

„Ljiljan." Tiho sam joj šapnula. Osjećala sam kako cijeli svoj svijet držim u rukama, a nisam bila daleko od istine. Njezino ime sam znala još na samom početku. Oduvijek sam htjela imati kćer. O tome sam maštala i s Leonom. On je rekao kako želi da mu se kćer zove Ljiljan, a skraćeno Lili. Poput ljiljana. Tako bi imao ženu po ruži i kćer po ljiljanu. Rekao je kako bi onda bio ispunjen kao buket cvijeća. Rekao je kako bi imao dva mala cvjetića uz sebe i da bi bio najsretniji čovjek na svijetu.

Toga dana, na dan zaljubljenih, podarila sam novi život, ali nisam pojma imala da sam na isti dan jedan izgubila. Nisam imala pojma da je sudbina za mene imala druge planove.