Ugovor [k.th.] ✔

5."korist"

"Dodaj mu ovo", Jungkook je naredio jednom od zaposlenih te je on to i uradio.

Na stolu je spustio crnu fasciklu, a ja sam je uzeo u svoje ruke odmah nakon što se zaposleni vratio na svoje mjesto. Otvorio sam je i pažljivo počeo čitati.

Još jedan ugovor u nizu.

Prevrnuo sam očima i uz glasno smijanje zatvorio fasciklu te je bacio na sto.

"Igraš se s vatrom, Jeon", glasnije kažem dok kroz mene prolazi talas bijesa.

"Bez ugovora nema saradnje", kratko mi kaže.

"Zar ne? Tako ti to radiš?", dodao je i uspio da me iznervira toliko da sam čašu koju sam podigao kako bi ispio gutljaj vina, stegao i slomio u ruci.

Stisnuo sam zube dok su komadići stakla plivali što dublje u mesto moje ruke. Moja majka je naglo ustala sa stolice i pozvala služavku kako bi mi donijela peškir.

Jin i Namjoon su takođe ustali i zabrinuto me pogledali.

"Dobro sam", rekao sam majci i opustio stisak.

Nikome nisam progovorio ni riječ o Loren i ugovoru koji sam sklopio sa njom. Nadam se da ovaj gad nije otkrio istinu, a ako jeste onda ću uništiti svakoga ko radi za njega.

"Bio si mi najbolji prijatelj", ustao sam sa stolice i počeo svoj govor koji želim izbaciti iz sebe dugo vremena.

"Zapravo, bio si mi poput brata. Znao si koliko je volim, jedini si znao moje tačne namjere i moju opsjednutost tom djevojkom. Čak si me i podržavao onda kada sam želio da je zaprosim. Kada je i to propalo, naglo si se udaljio od mene, onda vratio u Koreju naredbom tvog oca - nisam ni uspio trepnuti a ti si me već zaboravio kada si ugrabio slavu i moć", govorio sam i osjetio kako me pogledom prati dok ljutnja u njemu raste, znao je da je sve što izgovorim - istina.

"Kada se ukazala prilika, ukrao si mi je. Ukrao si moje blago i sakrio ga od mene a sada me tjeraš da ga pronađem, zar ne, Jungkook?", zbunjeno me gledao dok sam ustajao sa stolice i bijelim peškirom brisao krv sa ruke.

"Želiš da mi otvoriš rane. Želiš da padnem na kolena, ponašaš se poput ljubomornog djeteta. Ali, zanemariću to, tvoja žena me apsolutno ne zanima baš kao ni ti", hladno sam završio temu o prošlosti a zatim nastavio.

"Imaćemo saradnju samo ukoliko pristaneš da radiš u mojoj kompaniji, to je moj uslov i moje novo pravilo koje važi samo za tebe, predsjedniče Jeon", dokazavši da ja vodim glavnu riječ, bacio sam krvavi peškir na sto koji je prekrio njegovu fasciklu.

Želio sam ga imati na vidu, želio sam da ostane na mojoj teritoriji. Koreja će funkcionisati odlično čak iako predsjednik boravi kilometrima daleko.

"Ugovor će ti biti dostavljen ujutru. Na tebi je da li ćeš potpisati ili ne, u svakom slučaju ja dobijam", nasmijao sam se dok me namrgođeno gledao.

Zabrinutoj majci sam ostavio poljubac na obrazu te zaobišao sto.

"Ispratite ih", braći sam dobacio a oni su klimnuli glavom. Svi su ustali sa stola, jedino je on ostao da sjedi i razmišlja o svom porazu.

"Gospodine, ručak je gotov", služavka me srela na pola stepenica koje su vodile ka drugom spratu.

"Pitaj moju porodicu da li su gladni, predsjednik i njegovi patuljci odlaze", nasmijemo se te klimne glavom.

"Nemoj da me bilo ko uznemirava", dodao sam dok je odlazila.

Brzopleto se popnem na sprat te uđem u svoju spavaću sobu. Skinem sako i odvežem kravatu koja me cijelo vrijeme gušila. Polako otkopčam dugmad sa bijele košulje, bacim je na pod i krenem skidati pantalone a u tom istom trenutku vrata moje sobe se naglo otvore.