Ugovor [k.th.] ✔

13."crvena boja"

Jin

Umorno sam bacio telefon na kauč i odmah za njim srušio svoje tijelo. Poželeo sam da prespavam sjutrašnji dan i odmorim se pošteno nakon ove proslave u jednom od boljih klubova.

Taman kada sam ustao kako bih se smjestio u krevet koji je udobniji, začuo sam zvono na vratima. Pomislivši kako je ponoć odavno prošla i kako ne očekujem nikoga, začuđeno sam i polako prilazio vratima.

Pogledao sam kroz oko na vratima, no ispred nije bilo nikoga. Strah se ulivao u moje kosti dok sam okretao ključ u suprotnu stranu. Skupio sam dovoljno hrabrosti i pritisnuo kvaku te je spustio i otvorio ulazna vrata svog stana.

Na pragu stojala je velika bijela koverta koja me na smrt preplašila kada sam shvatio da je poprskana crvenom bojom. Sa gađenjem sam je uzeo u svoje ruke i na istom mjestu je otvorio te izvukao tri papira.

Na prvom papiru jasno se mogla vidjeti slika nasmijane djevojčice. Pogledao sam je malo bolje i shvatio da posjeduje isti lik djevojčice kao sa snimka na kom se predstavlja kao očeva kćerka.

Radoznalo, prešao sam na sledeći papir na kom je bila slika raznih informacija o njoj kao što su godine, ime i još mnogo toga.Vrisnuo sam kada sam na trećoj ugledao sliku groblja.

Blijedo sam posmatrao slike i pokušavao da sklopim kockice. No u tome me omelo kada sam čuo teške i brze korake. Podigao sam pogled i ugledao ne toliko visoko tijelo kako trči niz stepenice sa fantomkom na licu obučen sav u crno sa crnim kožnim rukavicama na rukama.

Ni sam ne znam kako sam u sekundi sve uspio zapaziti, no bacivši kovertu u hodnik i zatvorivši ulazna vrata, u papučama počeo sam trčati za njim.

"Hej! Stani!", drao sam se dok sam silazio niz stepenice i pokušavao da pratim njegovu brzinu.

"Ko si ti?! Stani!", nastavio sam da se derem ali naravno da me nije poslušao.

Preskakao sam stepenice i jurio za njim. I tek kada je malo zastao na ulaznim vratima zgrade, uspio sam da upotrijebim svu svoju brzinu i zgrabim ga za kapuljaču te ga odbijem nazad.

Uhvatio sam ga rukama i okrenuo ka sebi sa namjerom da mu skinem masku i saznam ko je. No njegova pesnica koja se našla na mom licu me prekinula u tome.

Udario me dva ili tri puta na šta sam se malo zanio i oslabio stisak. No ubrzo sam stisnuo pesnicu i uzvratio udarac na šta je on uzvratio duplo jače srušivši me na pod.

Ovo mora da je neki bokser, majko mila.

Nogom me udarao u stomak i izazvao krv u mojim ustima. Pljunuo sam krv i rukama se uhvatio za stomak kada je prestao, pomislio je da neću moći da ustanem no baš naprotiv ustao sam i počeo da ga udaram gdje sam stigao.

Izbjegao je par mojih udaraca a onda odustao od namjere da me pretuče na smrt te krenuo da bježi. Uhvatio sam ga za duks i vukao ka sebi, te kada sam ga dovoljno povukao snažno sam ga uhvatio za vrat i gurnuo ka zidu.

Podigao sam ga uza zid dok je nogama mlatarao koliko je to bilo u njegovoj moći. Jednom rukom sam ga držao dok je druga bila na putu da skine njegovu masku.