Ugovor [k.th.] ✔

19."sumnja"

Rani jutarnji sunčevi zraci golicali su Taehyungove umorne i natekle oči koje su tražile još sna. Čvrsto ih je stegao baš kao i jastuk između svojih nogu dok je pokušavao da uhvati malo sna, no nije uspio u pronalasku dobre poze te je odustao nakon prevrtanja po krevetu i završetka na podu.

Namrštio se i ustao sa poda. Zapetljao se jorganom te je sa očima koje su mu bile zatvorene na pola probao da prohoda nazad do kreveta, i to je bilo bezuspješno kada se sapleo i srušio pored ormara.

Gotovo je vrisnuo od bijesa kada je shvatio da mu dan i nije počeo baš najbolje. Nekako je uspio da se izvuče iz jorgana, odbacio ga na stranu i izdahnuo bacivši sebe na prazan krevet.

Ponovo uzaludan pokušaj da zaspe, uzdigao se u sjedeći položaj i razgledao okolo.

"Ovo nije moj krevet", promumljao je.

"A ni soba", namrštio se kada je primijetio nepoznate dekoracije i raspored namještaja.

Slegnuo je ramenima i ustao sa francuskog neurednog kreveta te zgrabio odjeću sa poda. Navukao je farmerice i obukao košulju za koju ga mrzjelo da je zakopča.

Ušao je u toalet i na brzinu umio lice te obavio još poneke potrebe. Na izlasku je prošao kroz kosu par puta ne bi li je doveo u red mada je i sam znao da će bez tuša izgledati poput kokošinjca.

Kada je uzeo i telefon koji je našao na podu, napustio je sobu. Sjećanje mu je skroz u magli i trenutno mrzi sebe što se ne može sjetiti kako je završio u toj sobi.

Bojao se da ga sinoć alkohol nije nadjačao i vladao njime. Na kraj pameti mu nije da prevari Loren i doda joj so na ranu koju već duže vrijeme otvara, odnosno od kada mu je priznala da ga voli.

Nije želio da uradi nešto loše, ne kada zna da bi je to slomilo.

Vremenom je i on pao u šake ljubavi. Opustio se i shvatio da srce ipak može zacijeliti i zavoljeti ponovo. U pitanju je samo vrijeme i način na koji se nosimo sa činjenicom da patimo, kako ono stariji ljudi kažu - daj vremena vremenu.

Pao je na nju.
Itekako je pao na ta dva plava oka, osmijeh za koga ga često pitaju da li je to ono što ga zavelo, na to tijelo koje se savršeno spaja sa njegovim, na toplinu koja izvire iz njenog pogleda, zagrljaja, govora i kretanja.

Zavolio je.
Svaku njenu vrlinu i manu, a ni sam nije bio svjestan toga sve dok nije odustao od odbijanja ljubavi koju vjetar namjerno vraća nazad. Prihvatio je da konačno očisti prašinu sa srca i ponovo ga oboji živahnim bojama.

Baš zbog toga, pomislio je kako bi zamrzio sebe iz dna duše ako je sinoć uradio bilo šta što bi je povredilo. Želio je da sa njom počne iz početka, ovog puta bez laži i potiskivanja emocija.

Želio je da zaborave na pravila i da igraju onako kako im srce želi.

Izašao je iz kluba u kom su bile jedino čistačice koje su zarađivale svoje dnevnice. Uz spretan hod zakopčao je košulju kako ne bi izgledao poput beskućnika, zamahnuo je rukom i zaustavio prvi taksi koji je naišao a zatim dao određenu lokaciju taksisti.

Izvadio je telefon iz džepa i ukucao njen broj. Vidjevši kako mu telefon ima samo pet posto, požurio je da obavi par poziva.

"Taehyung?", začuo je njen umiljat i nježan glas sa druge strane linije i automatski osjetio kako mu dan postaje bolji.

"Zovem te da ti kažem da ne brineš i da sam dobro, idem na posao. Kako si ti?", rekao je nadajući se da su njegova braća sinoć brinuli o njoj i da je bezbjedno stigla kući.

"Dobro sam", kratko mu je odgovorila.

"Tvoj glas mi govori da lažeš"

"Ne lažem, dobro sam. Nisam spavala, razmišljala sam gdje si"