Ugovor [k.th.] ✔

29."psihopata"

Telefon je završio na drugi kraj kuhinje kada sam osjetila snažnu ruku koja me uhvatila za vrat. Muške ruke su me davile svakom sekundom sve više, a moje majušne bile su nevjerovatno slabe naspram njih.

Pokušavala sam da se izmaknem davežu i rukama koje mi žele zlo, i sve dok se nisam sjetila fore koja uvijek uspije gubila sam dah. Skupila sam nogu a zatim je ispružila ka nazad i svom snagom udarila međunožje tog čovjeka koji je istog trena vrisnuo od bola.

Njegov stisak je odjednom ispario a ja sam se uspjela izmaknuti njegovim rukama i okrenuti se ka njemu odmah nakon što sam zgrabila nož.

Podigla sam ga u vazduh i širom otvorenih očiju posmatrala muškarca koji se smijao poput psihopate gledajući me savijene kičme.

Naspram mene, nalazio se muškarac s kojim se po prvi put susrećem. Uspravio se u trenutku kada su se začuli koraci. Čak i u ovome mraku, znala sam ko silazi niz stepenice.

"Šteta što si cijelu ekipu obezbjeđenja poslala kućama da se odmore, Loren", počela je govoriti kroz smijeh.

"Mislila si da si bezbjedna sa mnom...jadno", zaustavila se pored muškarca koji me nije ispuštao iz vida.

U proteklih par mjeseci postale smo toliko bliske da me osvojila svojom dobrotom i zauzela titulu sestre u mom srcu. Sada shvatam da je moja najveća greška u životu bila stati uz nju kad god je Taehyung bio protiv nje.

"Vjerovatno sada razmišljaš o načinima kako da obavijestiš Taehyunga, ali on neće doći večeras, draga", ponovo počne govoriti,"polako mu preotimam ulogu predsjednika, status bilionera ali jedno mi preostaje", osmjehnula se.

"Ti", rekla je i dalje imajući taj jezivi široki osmijeh na licu,"moraš nestati sa slike, Loren", glasno se nasmijala i podigla obije ruke u znak odbrane kada sam primakla nož bliže njoj.

"Psihopato!", to je jedina riječ kojom sam je mogla opisati.

"Psihopata? Ja? Ali, zašto?", odglumila je uvređenost i pokazala rukom na sebe.

"Psihopata sam, dakle, zato što želim ono što mi pripada. Zato što sam zacrtala cilj do kog moram stići pa makar to značilo da ću sopstvene ruke uprljati krvlju koja teče čak i mojim venama", rekla je i zaprijetila mi Taehyungovom smrću.

"Reci mi, Loren, šta bi ti uradila na mom mjestu? Šta bi ti uradila da budeš zaboravljena, da ti venama teče krv predsjednika Engleske ali da si ostavljena da se kroz život boriš sama?"

"Šta želiš, Hera?", upitam je gotovo sa suzama u očima koje su izazvane zbog ogromne količine straha.

"Želiš građane? Novac? Dobro! Možeš dobiti sve to, ali ne budi toliko ravnodušna! Ubićeš Taehyunga? Rođenog brata? Misliš da te to čini boljom od njega?", postavljala sam pitanje za pitanjem, a ona je zbunjeno stojala u mjestu i dala mi makar dva minuta saslušanja.

"Tražiš odgovore, zar ne? Još uvijek nisi sigurna da donosiš pravu odluku", dodala sam a ona je odmahnula glavom lijevo desno i oštro me pogledala.

"Bole me uši od tvog besmislenog pričanja", ponovo se nasmijala kao da je skrenula s' uma.

"Hera, to što radiš...Skupo će te koštati"

"Prijetiš mi?", rekla je i približila se.

"J-ja-"

"Biraj Loren", odjednom je zastala a nož koji sam i dalje držala u vazduhu dotakao je njena prsa kada je smanjila prostor između nas.

"Moja ili Taehyungova strana?", rekla je te sam je uplašeno pogledala ravno u oči,"živjeti ili umrijeti?", dodavši to uozbiljila se i tek tada sam primijetila da polako vadi pištolj iz svojih farmerica.

"Ostavi pištolj!", izdrala sam se i uspaničila te pritisnula stisak noža koji je probio njenu majicu na šta je ona napravila grimasu bola.

"Ne boj se, prazan je", rekla je.

"Vjeruješ li mi?", a onda me upitala i podigla pištolj koji je usmjerila ka mom stomaku. Čekala sam da povuče okidač i dokaže mi ali onda sam se zapitala.

Zar se treba vjerovati osobi koja je svo ovo vrijeme nosila masku na licu i krila svoje prave namjere? Osobi koja nema dovoljno srca da se sažali nad rođenim bratom? Osobi koja se kupa u mržnji prema sopstvenoj krvi?

"Ne", odgovorila sam i brzopleto gurnula pištolj iz njene ruke na šta me je ona snažno zgrabila rukama i gurnula u ruke muškarca koji me spretno uhvatio i okrenuo moja leđa natjeravši me da se suočim sa njom.

Ponovo me stegao oko vrata, disao je duboko i mirisao moj vrat. Želudac mi se prevrnuo na pomisao da ovo nije Taehyung.

"Taehyung je oduvijek dobijao šta god je poželio, a ja? Ja sam stajala u svojoj sijenci, potpuno sama i bespomoćna da ostvarim svoje želje", govorila je gledajući me.

"Sve što sam mogla napraviti je sjediti ispred malog ekrana televizora i gledati ga kako se kupa u slavi", nasmijala se samoj sebi.

"Opsjednuta si njegovim uspjehom", kažem a muškarac stegne svoje ruke kao znak upozorenja.

"Polako, Loren. Budi strpljiva.
Jednom kada snimak o istini našeg oca dospe u policijsku stanicu, Taehyungovo stanište biće iza rešetaka. S obzirom da sam rođena prije Jina, kada se otkrije da čuvena braća imaju polusestru, Jinova prava prelaze na mene. Obojica će biti saterani u ćošak, bez igdje ikoga", počela mi je objašnjavati.

"Ali, to nije dovoljno. Ostaviću ga da trune, makar godinu ili pak dvije. A onda...onda ću mu ukrasti život. Sve što posjeduje, biće moje. Njegovo mjesto naslediću ja i samo ja", govorila je sa ogromnom dozom želje u glasu da njen plan uspije.

"Zašto misliš da će sve ispasti kako treba?", upitam je i skrenem joj pažnju na sekund dok okrećem nož koji sam uspjela sačuvati u rukama, ka muškarcu koji me čvrsto drži.

"Imam isuviše špijuna oko sebe, mnogo ljudi rade za mene, nisam sama u ovome. Primjera radi, muškarac koji te drži je moj staraoc, Jimin.
Oh, i da, umalo da zaboravim", kaže i nasmije se, "kada Taehyung izgubi pravo vlasti, da li znaš da zapravo gubi sva prava?"

"Na šta ciljaš, Hera?"

"Pa, za početak taj ugov-"

Željela je da mi da odgovor na moje postavljeno pitanje ali osjetivši mučinu zbog njenog glasa i pametovanja, iskoristila sam nož u ruci i priliku kada mi je muškarac na tren oslobodio ruku te zarila nož u njegovu butinu kojoj sam bila najbliža.

Njegove ruke su se istog trena makle od mene a ja sam okrenutih leđa i krvavog noža slušajući njegov vrisak istrčala iz kuhinje i potrčala ka ulaznim otvorenim vratima.

Hera je stojala nepomično, očekivajući od njenog brata da krene za mnom.

Trčala sam ka izlazu i zaista se činjelo kao da mogu pobjeći sudbini.

A onda su me te zvjerske ruke ponovo zgrabile.