11. deo

735 30 8
                                    

Helena P.O.V
Kada sam se napokon okupala, shvatila sam da nisam ponela stvari.
Duboko sam izdahnula, te se obmotala peškirom.
Kada sam izašla iz kupatila i odmah ušla u moju sobu.
D: Helena.
Vrisnula sam, te ga tek tada videla na mom krevetu.
H: Kada si ušao?!
D: Bio sam ovde sve vreme, kako me nisi videla kada si ušla?
Rekao je kroz smeh, dok je meni srce lupalo trista na sat.
H: Ti stvarno nisi normalan.
Ustao je sa kreveta, te mi se približio jako blizu.
Bili smo udaljeni svega par centimetara.
Toliko smo bili blizu da sam mogla da mu osetim otkucaje srca koji su definitivno bili normalniji od mojih.
Pogled mu je šarao mojim licem uglavnom se fokusirajući na moje usne.
Nisam znala šta da radim, htela sam da se pomerim, ali nisam mogla.
Počeo je da mi se približava zbog čega sam se ja uspaničila kada mu je zazvonio telefon.
U životu nisam osetila veće olakšanje.
Pričao je par minuta sa nekim, a onda prekinuo poziv i pogledao u mene.
D: Moram da idem.
Kada je izašao, uzela sam stvari te brzinom svetlosti otišla u kupatilo.
Naslonila sam se na vrata razmišljajući o tome šta se upravo zamalo desilo.
Umalo me je poljubio, pomislila sam.
Srce mi je i dalje prebrzo kucalo, a da vam ne pričam koja zbrka se dešavala u mozgu.
Presvukla sam se, te sišla dole i videla da je u kuhinji i dalje bio haos.
Sklonila sam sve to, a zatim se vratila u sobu.
Premotala sam milion scena u glavi šta je moglo da se dogodi posle poljubca.
Toliko me je to umorilo da sam na kraju i zaspala razmišljajući o tome.
...
Probudio me je nagli ulazak tetke u moju sobu.
T: O čemu si razmišljala? Napala si policajca!
Protrljala sam oči, a zatim sela u sedeći položaj.
T: Znam da si povređena, ali ovo je preterano.
Klimnula sam glavom shvatajući moju grešku, ali nisam žalila. Da mogu opet bih to uradila.
T: Znam da je teško kada ostaneš bez roditelja tako mlad. Ignorisala sam tvoje loše ocene, pušenje, loše društvo i ovo ću ti ovog puta oprostiti, ali nemoj da ti se ponovi.
J: Okej.
Odgovorila sam joj, te me je ona zagrlila i izašla iz sobe.
Nisam joj ništa rekla, jer je ono što sam uradila stvarno bilo neprimereno.
Obukla sam jaknicu, te sam izašla
malo da se prošetam.
Trebalo mi je da smislim šta ću dalje i da razmislim šta će biti ako ipak ne uspemo i odustanemo.
Sto stvari mi se motalo po glavi, nisam znala ni šta da mislim.
Plašila sam se da ću se na kraju razočarati i da će sve ostati kao sada.
Sela sam na klupicu u parku i nastavila da razmišljam o svemu.
Ugledala sam dečka plave kose kako se krije iza drveta koje je bilo pored klupice gde sam sedela.
Zbunjeno sam ga ugledala na šta mi je on samo pokazao da ćutim.
Ulicom su prolazila dva čoveka očigledno iznervirana.
X: Gde je taj mali gad?!
X1: Samo da ga dohvatim, neće znati gde se nalazi!
Krenuli su ka parkiću, te sam ja uplašeno pogledala u dečka što se krio iza drveta.
Pokazala sam mu očima da dolaze, ali me nije shvatio.
Počela sam glasno da jaučem kako bih privukla pažnju one dvojice.
J: Jaoo, što me boli!
Dečko me je zbunjeno pogledao, ali ja sam nastavila.
Okrenula sam se prema onim likovima i videla da me i oni zbunjeno gledaju.
J: Pomozite mi, molim vas! Joj što boli, jooj!
Kada su mi dovoljno prišli, dečko se pomerio sa druge strane drveta kako ga ne bi videli.
X: Šta ti je?
Upitao me je jedan od likova.
J: Mnogo me bolii nogaa, ne mogu ni da je pomerim, jaoo živote!
Nastavila sam, te me je jedan uhvatio za nogu.
J: Aaa šta to radiš, bolii!
Momentalno mi je pustio nogu i izvinio se.
J: Jel vidite ovo? Mislim da sam je polomila. Dođite,približite se. I ti isto pogledaj.
Obratila sam se liku koji je samo stajao pored.
J: Jooj, kako ću sada da trčim!
Naglasila sam poslednju reč kako bih plavokosom dala do znanja da bi trebalo da trči, mada on to očigledno nije shvatio.
J: Trči plavokosa, trči! To mi je majka stalno govorila! Kako sada da trčim?!
Jaukala sam kao neka baba.
J: Pogledajte ponovo, jel mislite da je polomljena?
Kada su se ponovo približili plavokosi je izvirio iza drveta zbunjeno me gledajući.
Usnama sam oblikovala reč ' trči ' te me je on odmah poslušao.
Kada sam videla da ga nije bilo u vidokrugu, prestala sam da jaučem.
J: Više me ne boli, hvala vam, baš ste divni.
Rekla sam, te ih obojicu zagrlila i krenula kući.

LJUBAV NEMA GRANICE Where stories live. Discover now