14. deo

632 23 2
                                    

Dimitrije P.O.V
Ugledam čoveka koji je ispitivao Helenu kako zadovoljno izađe iz prostorije, a zatim i Helenu koja je očito besna.
J: Šta se desilo?
H: Moram da pronađem onog dečka do 27.9. ili ću završiti u zatvoru.
Iznervirano je rekla, te krenula napolje.
Potrčao sam za njom, te smo seli na klupu u parkiću koji je bio blizu.
J: Nemoj da se nerviraš, biće sve u redu.
H: Kako da se ne nerviram Dimitrije?! Kako da pronađem tog dečka? Ne znam ni kako se zove!
J: Gde si ga videla?
H: U parkiću blizu moje zgrade. Bežao je od nekih likova i ja sam mu pomogla.
J: Dobro, onda idemo tamo. Ići ćemo malo po komšiluku i pitati. Sto posto ga neko zna.
Tako je i bilo. Obišli smo svaku moguću zgradu ispitivajući ljude i svaki odgovor je bio isti : Ne.
H: Ovo je beznadežno. Apsolutno niko ga ne poznaje.
Nisam ništa rekao, jer sam se slagao sa njom.
Kako ćemo ga naći kada ne znamo ništa o njemu?
J: Pa naravno!
Radosno sam uzviknuo na šta me je ona zbunjeno pogledala.
J: Idemo.
Rekao sam, te je povukao za ruku. Za par minuta našli smo se u policiji kod tatinog druga Vuka.
V: Gde si ti? Dugo se nismo videli.
Rekao je kada me je ugledao. On i tata su bili najbolji prijatelji, ali su počeli ređe da se viđaju posle onoga što se desilo.
Zagrlio me je, te se okrenuo ka Heleni i predstavio se.
J: Mogu li nešto da te zamolim?
V: Naravno da možeš.
J: Ovako, trebamo da pronađemo ovog dečka, ali ne znamo ništa sem izgleda.
Rekao sam, te mu pružio crtež.
V: Javiću ti sutra šta sam našao.
H: Ne možete ranije? Stvarno je hitno.
V: Nažalost ne. Potrebno je dosta vremena da kompjuter prepozna lice i izbaciće nekoliko ljudi tako da moraćeš da biraš.
Klimnula je glavom, te smo se zahvalili i otišli.
J: Gladna si zar ne?
H: Previše.
J: Dobro, onda znam šta ćemo.
Kupio sam potrebne sastojke, a zatim smo se vratili u Heleninu kuću koju su joj roditelji ostavili.
J: Pravićemo palačinke.
H: Ne znaš da ih praviš Dimitrije.
J: Znam, gledao sam na internetu.
Posle svega što se izdešavalo ovo je bio prvi put da se nasmejala.
H: Ajde i to da vidimo.
Rekla je, te sela na stolicu i gledala me kako pravim.
H: Kupili su sve živo, sem frižidera.
Prokomentarisala je.
J: Ti bi sve na gotovo je li? Uostalom da su kupili frižider morao bi da bude uključen u struju i onda bi ti dolazili računi, a ti si za ovu kuću saznala tek danas.
H: Imaš poentu.
Kada sam napravio smesu nasmejano sam joj pokazao.
J: Vidiš da znam.
H: Ajde da vidimo da li znaš da ih pečeš.
Posle 20-ak minuta palačinke su bile gotove.
J: Kaži da nisam pro.
H: Ono testo što sam juče vadila iz kose ne potvrđuje to.
J: To je bilo u prošlosti, nećemo da se vraćamo na to.
Nasmejala se, te uzela palačinku.
H: Mm dobre su.
Zadovoljno sam se nasmejao što je i nju nateralo da se nasmeje.

Ostavite like & vaše mišljenje u komentaru 🥰

LJUBAV NEMA GRANICE Onde histórias criam vida. Descubra agora