Obitelj Evans #2✅

1. KAYLEIGH

„Hanna, on ne prestaje plakati!!" siktala sam, držeći svog jednomjesečnog nećaka Liama u naručju.

„Kay, samo ga malo još drži da Gaby promijenim pelenu, pliz. Tony se vraća tek za sat vremena, izludjet ću sama s njih dvoje." rekla je moja nevjesta.

Moj brat blizanac, Tony, vjenčao se za Hannu prošlog ljeta, a zajedno su bili još od djetinjstva. Bili su tu neki prekidi, ponešto nesuglasica, ali sada je hvala Bogu sve uredu. Imaju dvoje najdivnijih anđelića na cijelom svijetu. Od kad su se vjenčali, oni žive u našem bivšem stanu, a mi sada živimo u kući u predgrađu Londona. Oboje studiramo u Oxfordu, ja povijest umjetnosti, a on medicinu. Da se mene pitalo upisala bi umjetničku akademiju, ali majka je mislila da to nije za mene i da jednostavno neću uspjeti to upisati, pa sam pokušala bar nešto slično. Tony je za razliku od mene puno uspješniji, ali mene nije briga. Ostvarujem svoje snove, a drugi nek' misle što žele.

„Koliko još ostajete ovdje, jesi li sigurna da ćeš moći sama u Oxfordu brinuti se za oboje?"

Kako Tony studira gore, oni su uzeli moj stan, a ja sam od ove godine u domu. Posljednja godina koja mi je najvažnija, ja moram biti s nekom glupom cimericom. Ali što sam mogla, žao mi je da Tony zbog mene bude odvojen od Hanne i djece.

„Mislim da krećemo idući tjedan, ideš s nama?"

„Mogla bi, moram i ovako posrediti sobu, sad kad je James izašao treba to dobro dezinficirati."

James, neuredan i dosadan Tonyjev cimer. Mrzila sam ga, doduše Tonyju je odgovarao jer je bio miran i nije radio provode u sobi pa je on imao mira za učenje, ali zato meni nikako nije odgovarao. Srećom on je gotov sa studijem, pa ja ove godine dobivam neku novu cimericu. Toplo se nadam da neće biti neka drolja. Previše sam uredna da trpim tuđe natopljene gačice po mojoj sobi ili još gore u mom zahodu. Iako je riječ o apartmanu, koji ima dvije sobe, wc je zajednički, što me zapravo i najviše plaši. Ali dobro, srećom Hanna i Tony imaju prazan kauč. Nije da želim sudjelovati i slušati noćne avanture mog brata, ali bude li tako loše, koji put neće biti problem.

„Što ti toliko smeta kod njega, bio je skroz dobar cimer, daj Bože da tvoja cimerica bude takva."

„Ni u ludilu, jesi li vidjela te nakupine odjeće u kutovima sobe, ili možda način na koji pere svoju odjeću kako ne bi plaćao mašinu u domu?"

„Ne." Rekla je Hanna smiješeći se.

„Onda bolje da šutiš."

I dalje sam njihala Liama, koji se sad već polako umirio, ali je zato gospođica odlučila odraditi svoju seansu vrištanja.

„Vrište li oni i inače ili samo kada ja dođem?"

„Pa, trenutno su u nekoj fazi da stalno plaču, imaju lagane grčeve rekla je doktorica, prošlog sam tjedna malo pretjerala s orasima, pošto ih dojim, mislim da im orasi baš ne pašu."

„Uh, ne želim imati djecu."

„Kay, nemaš pojma koje je ovo blago, iako mi je dvadeset, da vratim vrijeme opet bi ostala trudna."

„Meni je još rano za to, imam derišta kod kuće, a i sada ova dva anđela u svojoj blizini."

„Pa dvadeset i četiri su ti, mogla bi pomalo. Derišta? Hoćeš li tako i moju djecu zvati kad narastu?"

„Vjeruj mi, nitko nije živahniji od mojih sestara."

Kod kuće, u Londonu imam četiri mlađe sestre koje su daveži od kad znam za sebe. Jedna od njih, Abigal je Hannina najbolja prijateljica i vjenčana kuma.

„Hajde kao da ti je išta falilo s njima, ja bi bila presretna da imam tako veliku obitelj."

To je istina, moja obitelj je jako velika i svi se družimo i držimo kao jedno. Hanna je kao dio naše obitelji, cijeli svoj život provela s nama.