Obitelj Evans #2✅

14. LEONARDO

Ne mogu podnijeti naša izbjegavanja. Bit ću iskren, nisam planirao imati ništa s Jennom, mi imamo zajedno seminar na faksu, ali kada sam ugledao Kayine bijesne oči odmah sam okrenuo priču. Drago mi je što je Jenna prihvatila, ali ona ima momka već godinama i nikad ne bi bio s njom. Odakle Kay da pomisli tako nešto, ali njeni su ispadi tako užasni i nisam si mogao pomoći kad sam je napao. Mislim, sve što sam rekao je istina, one žene su takve. Uvijek ne bi ništa, a zapravo žele sve.

Koliko god bio upravu odlučio sam se iskupiti za svoja sranja. Žao mi je nje. Ne želim da misli kako sam ja govno i kako ju želim iskoristiti. Meni je zapravo jako ugodno i s njom i s njenom obitelji. Ne želim uprskat tu stvar. Pa sam joj odlučio pomoći.

Malo sam istraživao o Sky, o njenoj obitelji, nesreći i ako Kay pristane biti će sve odlično.

Pokucao sam polagano na njena vrata. Mislim da ne spava. Nije dogovarala, pa sam pokucao ponovo. Ništa. Nježno sam uhvatio kvaku i ušao unutra. Ona je ležala na krevetu omotana u plahte. Spavala je. I izgledala je tako nevino, nitko ne bi povjerovao kako može biti živahna. Polako sam joj se približio i dotakao joj obraz. Ona se malo promeškoljila u krevetu, ali nastavila je spavati.

„Kay." Rekao sam tiho, ali nije reagirala.

Kosa joj je padala preko čela, lagano sam ju uzeo i stavio iza uha. Dok sam to radio ona je otvorila oči i s čuđenjem gledala u mene.

„Što radiš ovdje i zašto me diraš?" rekla je već pomalo ljutito.

„Ne diram te već ti pomičem kosu s lica jer ćeš se ugušiti i ..."

„Kao da je tebe briga hoću li se ja ugušiti. Ne razgovaramo već dva tjedna."

„I ti si ta koja je ljuta na mene. Vjerovala ili ne lagao sam ti, Jenna je došla raditi seminar, ali nije bitno, hajde sad ustani, idemo na jedno mjesto."

„Ma kakvo mjesto, s tobom ne idem nigdje."

„Kay, želim se iskupiti i zato te molim da kreneš sa mnom."

„Klekni i reci ispriku." Rekla je sa smiješkom kao da se šali. Zapitam se ovako ponekad je li žene glume da su ljute ili stvarno budu ljute. S njima nikad ne znaš.

„Dušo, jedina osoba koja će klečati u ovoj prostoriji si ti i to ispod mene, a sad se ustaj." Ako ona može i želi provocirati onda mogu i ja.

„Kreten. Gdje idemo, ne želim ići s tobom nigdje na prepad, možeš me ubiti, silovati, komadati, prodati u roblje ne znam ni ja."

„Kay da želim učini išta od toga učinio bih već do sad, a što se tiče silovanja, ne trebam siliti žene da bi spavale sa mnom, one na to pristaju i bez da to tražim od njih." Rekao sam i namignuo joj. Ona me malo gledala začuđeno. Znam da razumije o čemu govorim.

„Uredu, i idem samo zato što sam posljednjih dana učila i nisam se posvetila sama sebi kako treba."

Da, da, zna i sama da laže samu sebe, ali dobro. Potrudit ću se steći povjerenje s njene strane. Želim da mi vjeruje. Nisam tip od vezanja, zapravo ne vežem se nikad sa ženama i ne spavam s djevicama. To su moja glavna pravila i njih se striktno držim. Da budem realan, sve ima svoje razloge. Kay me oko toga nikad ništa nije pitala, što je i bolje jer nisam siguran da bih joj odgovorio. Težak sam ja muškarac, mislim po karakteru naravno. Život me izgradio i takav sam. Volim samog sebe i zadovoljan sam kad se pogledam u ogledalo i razmislim o svemu i kakav sam čovjek postao. Iako za života nisam imao osobu koja će se ponositi sa mnom i mojim uspjehom, za tim nisam ni mario. Dok Beth u meni nije probudila neki osjećaj potrebe za uspjehom. Kad postignem svoj željeni cilj u osjećam se kao da sam se popeo na najviši vrh neke planine, a pritom sam fizički oštećen. Tako je to sa mnom, moj um i moja duša su oštećeni ali ja se borim da od njih dam najbolje. Želim jednog dana raditi u nekoj banci ili čak otvoriti svoju knjigovodstvenu tvrtku. Želim uspjeh i znam da ću ga i postići.

Vozili smo se u miru, ona me nije pitala gdje idemo, a ja joj nisam ni planirao reći. Bila je tako slatka dok je kroz prozor promatrala put, sva zamišljena.

Ona je zaista zaslužila u životu puno toga. Cura je tako dobra i tako dobro odgojena. Iako želim spavati s njom mislim da to nije ono što ona zaslužuje. Njoj treba netko tko će je voljeti i ugoditi svim njenim željama. S obzirom da me tišina navela na razmišljanje zapitam se radim li ja ovo zbog nje ili zbog nas. Znam da se neću moći vezati za nju. Kad završi ova godina ona odlazi na jednu stranu, a ja na drugu i sve među nama će biti gotovo. Teško je biti prijatelj s nekim pored koga osjećaš samo takvu privlačnost.

„Mi idemo za London?" upitala je tiho.

„Da."

„Nije valjda da me vodiš kući? Jesu li ovo neke smišljene u udruženju s mojom mamom?"

„Ne, opusti se. Idemo negdje, samo ti i ja."

Zarumenila se na tu izjavu, ali nije ništa rekla. Čudno za nju. Ona je sposobna jako puno govoriti kad ne treba.

Pratio sam tu i tamo navigaciju da bi uspješno došao u blizinu groblja. Ona je već pomalo počela predviđati gdje dolazimo.

„Leo..."

„Nemoj ništa reći, ovo radim zato što mislim da ti je potrebno, da ćeš se osjećat bolje."

Njene su se oči napunile suzama, došla je do mene i zagrlila me.

„Leo, hvala ti. Ovdje nisam bila od nesreće, nisam se mogla pojaviti i gledati u njen grob i u isto vrijeme kriviti sebe što se ona tu nalazi. Hvala ti."

Govorila je, a njene su suze močile moju majicu. Držao sam ju čvrsto i poželio sam ju nikad ne pustiti.

„Želiš li malo ostati sama, sa Sky mislim, osjećat ćeš se puno bolje nakon toga."

„Da, da, hvala ti još jednom." Rekla je i otišla do groba te je sjela na ploču i počela još više plakati. Gledao sam ju iz daleka. Jasno je bila vidljiva ta ljubav prema prijateljici. Iako je sebe predstavljala kao hladnu, bila je sve osim toga. Jako dobro zna što znači nekoga voljeti, ali bila je baš poput mene, povrijeđena, i nije željela dopustiti drugome da utječe na njenu sreću.

Sjedio sam na vozačevom sjedištu i planirao kako ju upitati želi li doći kod Skyinih roditelja. S njima sam razgovarao prije koji dan i ljudi su sasvim uredu i ni u jednom trenu nisu spomenuli Kayinu krivnju, koju je ona sama preuzela.

„Kay, imao sam nešto u vidu danas, ako ti želiš naravno, razgovarao sam..."

„Sa Skyinim roditeljima zar ne? Nisam mogla pretpostaviti da si to bio ti. Njena mama me zvala jučer i pitala kako sam. Zapravo dočekala me je tako nespremnu, nisam je ni čula ni vidjela još od nesreće. Bila sam u blagom šoku. Ali mislila sam da je mama ili netko od sestara razgovarao s njom, nisam ni slutila da si ti u pitanju."

„Kay, ja sam se tako loše osjećao to jutro nakon svojih reakcija i svega i jednostavno u tvojim očima sam vidio koliko ti je stalo do nje i želio sam ispravit stvar ako želiš..."

„Iskreno, nisam spremna na susret, ali obećala sam joj doći na ručak kad se vratim u London. To će biti dovoljno vremena da razmislim i opustim se. Ali hvala ti na pokušaju. Zaista mi je drago da si se potrudio za mene učiniti nešto ovakvo. „

„Ako si za onda možemo otići na neku večeru, da ti se kao čovjek ispričam za svoje žute minute."

„Da si mi najveći neprijatelj, hranu nikad ne bih mogla odbiti. Idemo."

Ovih dana su poglavlja malo rjeđa jer učim, ali potrudit ću se što više pisati. Uživajte.