Obitelj Evans #2✅

2. KAYLEIGH

Raspremam stvari po sobi. Prvi tjedan faksa je započeo, ali moja cimerica još nije stigla. Bar imam malo vremena za odmor. Iako već i sama znam da ću popodne otići do Tonyja i malaca. Moja najbolja prijateljica Sarah je također u domu, ali ona je u sobi sa svojim dečkom. Nas dvije smo išle zajedno u srednju školu. Ona studira psihologiju i vraški je dobra u tome. Nisam ju vidjela od vjenčanja Tonyja i Hanne u sedmom mjesecu jer je išla kod svoje obitelji na ljetovanje u Španjolsku. Trebala je svakog trenutka svratiti do moje sobe, a ona je bila u kaosu. Moje su stvari bile na svim dijelovima sobe, ormar mi je prepun. Dio svoje zimske odjeće, ponešto tajica i majica stavila sam u cimeričinu sobu, nadam se da joj neće smetati. Trebala bi to odnijeti kod Tonyja, ali to može pričekati. Drago mi je što su tete čistačice obavile svoj posao tokom ljeta pa u sobi više nema smrada onog odurnog Tonyjevog cimera. Jedino što mi je žao je da je Tonyjeva soba s krevetom za jednu osobu, a ova druga ima malo veći krevet, mislim da je metar i dvadeset.

„Jesi li se već raspremila?" pitala je Sarah naslonjena na štok od vrata moje sobe.

„Pa, u procesu sam, nadam se da mi možeš pomoći?"

„Zato sam tu." Rekla je sarkastično.

„Čuješ li se još s Loganom?" upitala me je.

Logan je moj bivši dečko. Sada dok razmišljam, dolazim do ideja da smo zapravo bili odličan par. Upoznali smo se na faksu, sve je išlo super dok ga nisam uhvatila kako me vara s jednom curom iz doma. Mislim da su oni sada zajedno. Pokušavao je kasnije da se pomirimo, da zaboravim na takve ludosti, ali jednostavno to je za mene bila suluda ideja.

„Ne i ne želim. Mislim da je sad s onom Leom, bar se tako priča, iako kad sam ju vidjela prije ljeta nije mi se pohvalila."

„Bolje, a što je s Hardyjem, je li još uvijek dosadan?"

„Pričaj mi, ne znam kako, ali došao je do mog broja i konstantno mi se javlja.

„Pa on i nije tako loša prilika."

„Pa ne znam, nije mi to napeto, a i znam da bi ga Tony ubio, tako da ne želim biti krivac što će moj blizanac završiti u zatvoru."

„Pa on ne mora ni znati, zar ne?"

„Ne pada mi na pamet, nego ako si za možemo prošetati do Tonyjevog stana da vidiš mališane, preslatki su."

„Koliko imaju?"

„Mjesec dana."

I tako smo krenule zajedno do stana od mog brata. Jesen je pomalo stizala, što je bilo očito, promatrajući stabla koja su pomalo započela gubiti svoje listove. Još se svi studenti nisu okupili, tako da je još uvijek bilo jako mirno. Kada smo se približavali stanu Hanna je bila vanka s djecom u kolicima.

„A gdje ste vas troje krenuli?"

„Evo čekamo tvog sporog brata da odemo u malenu šetnjicu dok nema puno ljudi."

„Naravno da on kasni. Ja sam dovela Sarah da upozna dječicu."

Sarah je došla do kolica, a oboje su spavali tako spokojno. Bili su tako slatki. Liam je imao Hanninu veličinu očiju, ali njihova boja je bila plava, baš kao kod Tonyja. Gabi je bila svijetla, kao oboje roditelja, ali ona je imala smeđe malene okice. Podsjećala me je na Leslie kad je bila mala.

„Isuse, oni su tako slatki." Siktala je.

„Sarah tiše, ako ih probudiš, neće ti više biti slatki."

„Hanna, je li ti trudnoća bila naporna?" upitala je.

„Pa i ne baš, možda na samim početcima, ali i pred kraj sam svakog dana očekivala kako će mi trbuh puknuti i kako će oni ispasti van. Toga sam se najviše bojala." Rekla je sa smiješkom.

„Ja i Gabe isto pomalo razmišljamo o djeci. Mislim, dvadeset i četiri su mi godine i kao da je pomalo vrijeme za to."

„Ja se ne slažem." Rekla sam ustrajno.

„Kay, ti nemaš ozbiljnu vezu pa ne razmišljaš o tome." Rekla je Sarah.

„Pa, ja imam dvadeset i nisam baš razmišljala o tome, dogodilo se slučajno ali nije mi sada žao niti trenutka. Mislim da nije bilo ove djece, ja bi još uvijek držala svoj zadrti stav protiv Tonyja i mi još uvijek ne bi bili zajedno."

„Ne budi sigurna u to, ja bi te preobratio." Rekao je Tony i obgrlio je Hannu oko struka i poljubio je u tjeme.

„Nije me bilo doma punih 10 minuta i već ti falim?" upitala je Hanna.

„Hanna ti kad god nisi kraj mene, ja stalno o tebi razmišljam. Ne trebaš mi vjerovati ali dok si ti glumila gospođicu hladnu, ja sam svakog dana gledao jesi li me odblokala." Nadodao je veselo.

Oni su tako slatki. Od malena, kad sam ih promatrala uvijek su bili kao jedno. Bili su zapravo veliki dio vremena najbolji prijatelji, iako Hanna kaže da je u njega zaljubljena od četvrtog razreda.

„Oh, kako srceparajuće, Tony hoćeš da ti dodam maramicu da prebrišeš suze?" pitala sam.

„Sory, hladna lady što nisi poput nas." Nadobacio je.

Uvijek smo podbadali jedno drugo. Mi smo najstarija djeca u obitelji i majka je zapravo imala najviše vremena posvetiti se nama. Tek kada smo napunili četiri godine mama je rodila Abigal. Iako nikad ju nisam pitala što ju je navelo da ima toliko djece. Zašto se odlučila na tako veliku obitelj, tako veliki pothvati. Ja sam uvijek bila drugačija od njih. Kažu da je to kod blizanaca uvijek tako, jedno od njih povuče tu emocionalniju stranu dok drugo bude hladnije. Izgleda da su ta istraživanja stvarno istinita kod nas. Uvijek sam mrzila obiteljska okupljanja, svi su uvijek bili tako sretni i veseli, voljeni, a ja sam uvijek odbijala te neke emocije, a ne znam ni sama zašto. Moj otac bi svakoj kćeri, ma i sinu skinuo zvijezde s neba. Neću lagati naša je obitelj uvijek bila dobrostojeća i imali smo sve što bi poželjeli. Sjećam se, prva u razredu, naravno u Tonyja sam imala mobitel na touch. Mnoge cure su se družile sa mnom samo zato jer sam imala novca pa su se mogle hvaliti s tim, još plus jer su moji roditelji imali restoran. Ali, uz sav taj novac naučili su nas da uspjeh i novac trebamo steći sami jer jednog dana neće biti mog oca koji će imati tvrtku duž Europe i restoran već su sama ja morati stjecati za svoj kruh. Tako smo Tony i ja, kao i sestre svaku sezonu kada smo naravno stekli godine za rad, radili neki od nas u ispomoći majci u restoranu, Tony je radio na benzinskoj postaji dvije godine, a ja sam čak jedno ljeto radila u Zare kao pomoćna radnica. Tokom godina na studiju uvijek radim nekakav posao, trudim se da bude u mojoj struci kako bi radila ono što volim.

Nikad nisam bila tip koji je volio raditi, ali uredna sam i vrijedna pa sam uvijek bila prisiljena. Često sam i slavlje za novu godinu morala provoditi za šankom, a ne družeći se s prijateljima jer je majka tako zahtijevala.

„Ja nisam hladna, samo mi se povraća od slušanja tih kenjkastih komentara." Rekla sam pomalo iznervirana.

Dok smo šetali, s velike sam udaljenosti primijetila Hardyja i nije da sam baš bila zadovoljna.

„Pa stari, kako se osjećaš u ulozi oca i studenta?" upitao je sav napuhan, ahh, mrzila sam takve tipove.

„Kao što vidiš, odlično."

„Drago mi je stari čestitam, i tebi Hanna isto." Došao je do svakog i rukovao se.

Kada je stigao do mene povukao me je u zagrljaj, a Sarah nas je gledala s upitnikom u očima.

„Čestitam tetice." Rekao je i šapnuo mi, „Kada idemo na dejt?"

„Nikad!" rekla sam dovoljno glasno da me je Tony čuo.

„Što nikad?" upitao je.

„Hardi me ima želju odvesti na dejt jer sam izgubila okladu, ali ja ga samo ležerno izbjegavam." Rekla sam, preko oka gledajući Hardyja kojem nije bilo prijatno.

„Kay ti nikad nisi bila ležerna." Dobacila je Sarah.

„Hardy?" rekao je Tony.

„Brate, samo sam probao iskoristiti priliku."

„Nemoj koristiti prilike s mojim sestrama." Rekao je Tony drsko.