7

85 6 0
                                    


- Taj tvoj tip čitavog jutra se raspituje po gradu ko je vlasnik hotela. progovori Bella ljutito.
- Hoće čovjek da ga kupi možeš misliti kao da je sve na prodaju u životu.
- Svašta! - odmahnula je rukom. - Odkud mu takva ideja? - zamišljeno je zavrtela je glavom.
- Nemam pojma.
- Nadam se da se niko nije izletio. - rekla je zabrinuto.
- Jedno uvjek možeš biti sigurna, Diana da stanovnici Sante Barbare čuvaju privatnost svojih sugradana.
- Izgleda da tom čovjeku fali daska u glavi - primetila je malo opuštenije.
- Idem da vidim šta je zamislio - krenula je prema vratima. - Hvala na upozorenju.

- Vidimo se poslje i donesi nam picu!- Diana je požurila u kafić

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

- Vidimo se poslje i donesi nam picu!
- Diana je požurila u kafić.
Čim je ušla, primjetila ga je iako je, okrenut ledima, sedeo udobno zavaljen u fotelju u uglu. Na neki način dominirao je tom prostorijom mada se činilo da je nezainteresovan za sve što se dešavalo u kafiću.

 Na neki način dominirao je tom prostorijom mada se činilo da je nezainteresovan za sve što se dešavalo u kafiću

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

- Nadam se da me ne čekate dugo, gospodine Martin? - prisilila je sebe da se ljubazno osmjehne kada mu je prišla

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

- Nadam se da me ne čekate dugo, gospodine Martin? - prisilila je sebe da se ljubazno osmjehne kada mu je prišla.
- Ne, stigao sam pre nekoliko minuta - brzo je ustao i ponudio joj da sedne u fotelju pored njegove. - Šta želite da popijete, gospodice Dzon? - upitao je ljubazno.
-Prijao bi mi hladan tonik - uzvratila mu je osmeh.
- Živite u Santi Barbari ili ste u posjeti? - izgledalo je da je to pitanje postavio tek da održi razgovor dok je pozivao konobara.
- Ovdje sam rodena - Diana ga pogleda ispod oka pomislivši da on uopšte ne gubi vreme.
- Sa obzirom na veličinu grada, predpostavljam da poznajete sve stanovnike - nastavio je istim tonom.
- Manje - više -rekla je neodredeno i široko se osmehnula konobaru koji je upravo prišao njihovom stolu. - Zdravo Edi. Kako si?
- Nije loše, gospodice Dzon - mladić se stidljivo osmehnu. - Tonik, kao i obično?
- Samo da bude hladan - klimnula je glavom.
- Nekoliko bočica držim u dnu friždera samo za vas - mladić se trgnuo na Leovo nakašljavanje i brzo se okrenuo prema njemu. - Izvolite gospodine?
- Interesovalo vas je da li sam odavde - odgovorila je suho.
- Tako je - klimnuo je glavom i šarmantno se osmjehuo. - Da li bi vam smetalo da prestanemo da persiramo jedno drugom?
- Nemam ništa protiv - nemarno je slegnula ramenima.
- Ali dala bi ti jedan savjet ako se ne ljutiš.
- Slušam - nagnuo se ka njoj.
- Takvo ponašanje nije dobrodošlo u Santi Barbari - rekla je smireno.
- Kakvo ponašanje? - zbunjeno ju je pogledao.
- Osorno i arogantno - glas je zvučao pomalo oštar.
- Ne razumijem o čemu govoriš - odmahnuo je glavom.
- O tvome ponašanju prema Ediu - rekla je ljutito.
- Njegov posao je da prima porudzbe a ne da ćaska s gostima.- gotovo se obrecnuo.
- Ja sam započela razgovor ako nisi primjetio - Diana je osjetila da u njoj bes raste.
- Svejedno - bio je kategoričan Leo.
- Ovo je moje mjesto, moj kraj i ako želim da pričam s njim na ulici ili nekom drugom mjestu i ne vidim zašto nebi mogla i ovdje. - oči su joj sjevale pretećim sjajem.
- U pravu si - očigledno je odlučio da se povuče.
- Ne snalazim se najbolje u ovom okruženju.
- Zašto si došao? - pogledala ga je iskreno.
- Sestra nije mogla pa sam ja dopratio Inu - odgovorio je mirno.
- U poslednje vreme se ne osjeća baš najbolje.
-Zašto je krenula na put ? - zbunjeno upita Diana.
- Zato što je tvrdoglava i kada nešto zacrta to i ostvari. - rekao je oštro a onda se na njeno iznenadenje osmehnuo.
- Ona i otac su često ovdje provodili odmor.  - A jesil li ti nešto zacrtao sebi nešto u poslednje vreme. - osmehnula se Ediu koji je spustio piće na sto i brzo se udaljio.
- Zašto pitaš? - pogledao ju je podozrivo.
- Onako -slegnula je ramenima. - Održavam konverzaciju.
- Ne znam zašto ti ne vjerujem - gledao ju je prodorno.
- Ne znam ni ja - mirno mu je odgovorila.
-Hoćeš da kažeš u ovom malom gradu vjest nije još stigla do tebe? - na njemu se vidjelo da ne vjeruje u to.
-Kakva je vjest? - pogledala ga je u oči.
- Da hoću da kupim hotel. - proučavao je njenu reakciju.
- Koji hotel? - Disns je glumila za peticu iznenadenost.
- Nisam znao da ovdje ima još jedan hotel poseban kao ovaj naš gdje smo odsjeli veoma je egzotična i poželjan za svakog ga preporučiti.
- Ali ja nisam znala da je naš hotel na prodaju. - vratila mu je istom merom.
- Danas je sve na prodaju samo ako imaš dovoljno novaca. - izjavio je Leo
- Mislim da grešiš - oštro je uzvratila.
- Ne grešim - odmahnuo je glavom.
- Zašto si toliko siguran ?
- Znam iz iskustva - zvučao je iskreno.
- Ne slažem se s tobom - odmahnula je glavom i pogledala ga pravo u oči. Postoje stvari koje se ne mogu kupiti s novcem.

Vatreni izazov Where stories live. Discover now