Gusta, mračna šuma

1.5K 127 18
                                    

Vladan Tanasković je davno navršio dve godine i bio prilično samostalan dečkić kada ga je u dvorištu vrtića Saša prvi put ugledao. Video u njemu sebe, video aličnost sa generacijama pre njega, video je Kalinu. Iako Sašina slika i prilika, širok osmeh i stamen korak malenih stopala bili su Kalinini. Uzdahnuo je duboko češajući se po potiljku i povećem ožiljku na kome kosa više nikada neće izrasti.
Bila je sedmi mesec trudnoće kada je saznala sve.
Kada je on bio na tankoj liniji života i smrti, a ona mu okrenula leđa i zadnjicom zalupila vrata.
Nikada joj nije oprostio što je otišla ne sačekavši da se oporavi.
Objasnio bi joj sve.
Ona bi shvatila...
I sve bi bilo po starom...

- Prijatelju, došao si po dete? - glas nepoznatog muškarca vratio ga je iz sećanja.
Sa štapom u ruci okrenuo se ka čoveku i odrekao glavom, zatim i izgovoruo jedno kratko - Ne.

Koračao je polako. Koračao je onoliko brzo koliko mu je štap dozvoljavao.
Njegov je sin, a on nema prava na njega - rekla mu je vaspitačica samo dan ranije...

- Gospodine - bile su njene reči - U njegovoj prijavi ne stoji vaše ime, samo ime majke kao samohranog roditelja. Vi niste čak navedeni ni na izvodu iz knjige rođenih kog imam pred sobom. Dakle, ne možete odvesti dete, a ako pokušate - pozvaću policiju - bila je jasna.

Odustao je da odvede Vladu Tanaskovića, kako je znao da mu se sin zove, ali nije odustao da vreba Kalinu i čeka je da dođe po dete.
Ali ona nije dolazila već Sneška. Svaki put Sneška...

Terenc se parkirao pred crtićem, naravno, Sneška je izašla iz njega, uhvatila Vladu za ruku i odvela...
Sneška...

U vreme kada je Saša pokušavao da nađe Kalinu samu ispred crtića, jer nikako nihe mogao da sazna gde sada živi, nije znao da se u Kalini vodi jedna sasvim drugačija borba.
Tražila je izlaz iz začaranog kruga između sebe, svojih potreba i obaveza.
Vlada nije bio ta obaveza, ali svakako je Boris to bio.
Pustila ga je u svoj život posle šest meseci natezanja i odbijanja svakog njegovog romantičnog pokušaja.
Pustila ga je, jer previše je prolo od kaoo je poslednji put osetila da pripada negde.

Sa Borisom je bila opreznija i kretali su se mišijim stopama u toj njihovoj vezi.
Poljupci su u početku bili mlaki, čedni. Zatim mlaki, ali značajni.
Vođenje ljubavi više je ličilo na mehaničko delovanje između dva nekakva tela, više je bilo ustaljeno tri puta uh, pet puta ah i dva, tri stenj.
Vođenje ljubavi bilo je puko tresenje buva, barm se tako Kalina osećala.

Ono u čemunje bila obazriva skoro do Vladinog drugog rođendana bilo je upoznavanje Vlade i Borisa. Upoznali su se u igraonici, među osalim klincima u pelenama...

- Njega nije briga, Kalina, da li sam mu ja tata ili ujak. On jedino reaguje na Marka i Vladu, mene ne doživljava, jer me još ne pamti. Ne brini, neće me mrzeti - rekao je Voris tada i dao malom Vladi veliki bager.

Meseci su prolazili, večeri kada su Boris i Kalina imali slobodno značile su da Sneška čuva Vladu. Ali, pre scakog izlaza, Boris je uveo rutinu igranja sa Vladom.

Kako je put do muškog srca preko pune šerpe i sitog stomaka, tako je put i do ženskog srca preko njenog deteta, mlađeg brata i kučeta.
Boris je to jako dobro znao...

- Opet je bio ispred vrtića.

- Ne odustaje. Kaži tati da nađe dobrog advokata, ako gospodin savršeni pokuša nešto.

- Kalina, ćeri, pokušaće svakako, ako ništa da ti napakosti jer... Jer je muškarac. Kali, nemoj da zaboravi, u očima javnosti i njegovih roditelja, ti si njega ostavila!

- Jelena će posvedočiti!

- Nije isto sud suda i sud javnog mnjenja. Osude te i vez dokaza i to znaš...

Znala je da joj pretstoji teška borba. Veoma teška, veoma naporna. Da zaštiti svoje dete, da zaštiti sebe.
Krila se u svojim mislima ni sama ne znajući da li je Snežana ili Crvenkapa. Mračna, gusta šuma je pretila da je proguta, a lovac Joca ovog puta možda ne uspe da je spasi.
Možda ne uspe da je skloni od besnih pasa zle veštice ili izvuče iz utrobe gladne zveri.
Znala je da je Vladina budućnost u opasnosti, jer natezanje i podeljeno starateljstvo svakako nisu zdravi za dete.

****

Bio je to težak period za nju. Balansiranje, ponovno skrivanje i nepredvidivost Sašinih postupaka.
Znala je da nije postojalo mesto gde je mogla da se sakrije, a opet... Znala je gde će se uvek sakriti.
Kod roditelja, na otvorenom, a opet sigurnom.

- Opet lutaš. Prespavajte ovde.

- Možda bi i mogli, mama. Ima sutra neki sastanak sa Amerima, Jelena insistira da obe budemo tu, a zatim idem s Vladom na kafu.

- Vlada se vratio? Kada? - zaprepašćena je bila Snežana čuvši lepu, a opet poražavajuću vest. Kada je odlazio, nije otišao na baš lep način.

- Ne znam, ali svakako me nazvao telefonom. Rekao je da je sve gotovo. Pitam se...

- Nemoj da se pitaš. Svako je odgovoran za svoje poteze. I Saša i ti i Boris i na kraju, Vlada. Svi ste pravili svoje izbore misleći da ste po rođenju posisali pamet ovog sveta, a ne mleko! Niko od vas nije hteo da čuje drugo, peto, sedmo mišljenje. Nadam se samo da je dobro...

- I ja se nadam, mama. Iskreno se nadam. Međutim...

- Znam, nadaš se da se nećeš raspasti kada staneš ispred njega. Nećeš. Mnogo je prošlo, a ti više nisi ni balava Sašina Kalina, a ni nesigurna Borisova. Ove ostale Kaline ne želim da spominjem, jer ne mogu...

Da, iza Kaline su bila teška razdoblja.
Grebla je da od crnih ponora dođe do zvezda, a nije ni na sredini tog puta, još.
Ponekad je mislila da je upravo njen Vladan, njen najbolji drug odgovoran za poslednji pad.
Tada je svaki ljudski deo njenog bića predviđen za spoljni svet nestao i postao mehanički.
Ostalo je još ljubavi za porodicu i njenog sina...

- Mama, hoćeš da čitamo zajedno?

- Gulivera?

- Gulivera! Hoćeš li?

- Naravno...

Kako i svaka priča počinje, jednom davno, negde daleko, u carstvu...
Uvek je bila ljubav ta koja pobeđuje zlobu, uvek je bio jasan kantar života sa dobrom na jednom i zlom na drugom tasu...

I uvek su priče  veličale male ljude...
I uvek su priče...

Kalinina priča je krenula kao bajka. Ali život, svakako nije bajka.
Zloba je ubila ljubav.
Računica je ubila sreću.
Ambicija je ubila budućnost.

Sklopila je oči slušajući Vladu kako tečno čita redove Gulivera i zna...

Život nije bajka.
Život je jedna neispričana, neprčatirana priča.
Greške se mogu ispraviti, budućnost se može krojiti...
Ljubav se može kompezovati, ali prošlost se mora sahraniti...

💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖
Malo i kratko, ali tako mi došlo.
Ljubim, volim....

Utešna nagradaWhere stories live. Discover now