Opposite » z.m.

four » ready to run

"Poznajem te odmalena i..." Prekinem ju.

"Rekla sam da se ništa nije dogodilo!" Viknem prekasno shvativši kako smo u knjižnici i kako sam se upravo izderala na najbolju prijateljicu. Kriste!

"U redu, jasno mi je." Vrati knjigu na policu, a onda se okrene prema meni. "Idemo?"

Ne sačekavši da nešto kažem, progura se pored mene i krene prema pultu ostaviti knjige koje je donjela vratiti.

"Alex, nadam se da se ne ljutiš na mene." Hodam za njome i zaista mislim kako sam ju povrijedila. Znam da mi je prijateljica i da joj uvijek sve govorim, ali ovo... ovo ne.

"Ne ljutim se Elishe, samo gledaj, mislila sam da mi sve možeš reći." Preda knjige knjižničarki i uzdahne. "No shvaćam te i sve je okej." Blago se nasmije na što joj uzvratim osmijehom.

"Hvala ti, Alex."

"Ali znaš da sam uvijek tu i da mi uvijek možeš reći što te muči."

*

''Elishe Anne, slobodno?'' Začujem tetin glas ispred vrata sobe te uzdahnem stavljajući knjigu na noćni ormarić i mobitel ispod nje.

''Uđi.'' Rečem i okrenem se prema njoj koja je upravo ušla.

''Nismo niti pričale odkako sam došla.'' Sjedne do mene , no meni nije do njenog društva.

''Da, nismo.''

''Kako je na fakultetu?'' Počne sa ispitivanjem istih pitanja kao i svih proteklih godina Već znam što će biti sljedeće.

''Dobro je, četvrta sam godina i trebam se više posvetiti učenju...'' Prekine me.

''Znam kako ti je. Moj sin je prošle godine zasvršio fakultet i zaposlo se dje u Londonu.'' Široko se nasmije spominjajući svog jedinog sina Logana i njegov uspijeh. Sjećam se tog dečka još odkako smo bili djeca. Uvijek sam ga izbjegavala jer nije bio neko posebno društvo. Više je bio poučeniji tip osobe dok sam ja bila sasvim nešto drugo.

''Oh, super.''

''Da, radi kao policajac. Znaš, to je vrlo zahtijevan posao.'' Uzdahne.

''Znam.''

''Sutra se idem naći s njime, što kažeš da i ti pođeš samnom? Već me nekoliko puta pitao za tebe.'' Vjerujem da je ovo već imsla isplanirano i kako mu je već i rekla kako ću sigurno doći.

''Ne znam, imam fakultet i to.'' Slegnem ramenim, no znam kako ona neće odustati.

''Pa, nema veze. Saćekat ću te dok dođeš kući i onda odemo.'' Znači, sutra ne želim doći kući.

''U redu'' Promrmljam nezainteresirano. Zbilja želim da izađe.

''Vidi, nosiš ogrlicu koju sam ti poklonila prošle godine.'' Uzme u ruke moju ogrlicu, a ja se nelagodno nasmijem. ''Baš sam te htjela pitati za nju. Imaš li još sliku Eda i sebe unutra?'' Krene otvoriti privjesak, no u tom trenutku joj zazvoni mobitel. 

''Moram se javiti, nešto za posao je.'' Promrmlja ustajući sa kreveta. Ostavi kratki poljubac na mom obrazu, sa onda izađe iz sobe zatvorivši vrata za sobom.

Ostanem gledati u pravcu odakle je otišla, a onda pogledam svoj odraz u ogledalu i napipam ogrlicu uzdahnuvši.

*

''Bok. Elishe, zar ne?" Pogledam u pravcu crvenokose djevojke koja je ovoga puta imala podignutu kosu u rep tako da sam odmah mogla primjetiti kako joj je zadnja strana glave obrijana i kako ispod toga ima tetovažu.

"Hej." Klimnem glavom i pogledam u pravcu ulice koja je paralelna sa mojom odakle je ona izašla. "Tu živiš?" Upitam.

"Da, ondje imam stan." Nasmije se. Još jednom pogledam ondje, a onda u cestu ispred sebe.