seven » we're going out tonight?

863 67 50
                                    

usputni komentati? ☺❤

"Jučer si samo pobjegla od mene." Cody sjedne pored mene na klupu te se nasmije.

"Oprosti, zaboravila sam na tebe." Kažem iskreno i zagrizem usnicu. Zaista, jučer sam samo onako otišla na wc, a nakon toga se vratila i zaboravila na njega.

"Nema veze, oprostit ću ti. No da je netko drugi u pitanju ne bih." Namigne mi. "A sada idemo na jednu kavu da mi se iskupiš." Nasmijem se.

"U redu, može."

"Idemo do kafića?" Klimnem glavom, i već u sljedečem trenutku se nađemo koračajući niz stepenice, pa prema izlazu iz dvorišta.

Uopće mi ne smeta što ću propustiti prvo predavanje, vjerujem kako će mi kava i razgovor sa Codyem dobro doći.

Taj plavušan oduvijek je vedar i nasmijan. Usto, i jedina elitica odavdje koja u društvu ima običnu Elishe Williams.

Jednom mi je čak izjavio ljubav, no to je bilo prije šest godina i odlučili smo to zaboraviti pod isprikom 'bili smo mladi i glupi'.

Ali sada mogu reći kako smo prijatelji. Možda se ne družimo često, kao ja sa Alex i Harryem, ili on svojom ekipom. No ovako je sasvim dovoljno.

"Toplo je na terasi, hoćemo ostati ovdje?" Sjednemo za jedan od stolova na zraku te sačekamo konobata nakon čega oboje naručimo kavu sa dvije vrečice šećera, iako znam kako ću uzeti još nekoliko kada ćemo odlaziti.

"I kako si? Vidio sam danas Caren kako se vratila."

"Dobro. No jutro mi je loše počelo." Uzdahnem prisjetivši se prvo Zayna, a nakon njega Caren.

"Niste se pomirile vas dvije?"

"Ne, nismo. Nema šanse da joj oprostim sve što moram trpjeti zbog nje. Glupača. Nadam se da ti ne smeta što tako pričam o tvojoj djevojci." Nasmije se.

"Ne brini, mi smo stara priča." Zbunjeno ga pogledam.

"Ozbiljno?" Upitam zainteresirano. Njih dvoje su bili najpoznatiji par ovog fakulteta. Istina, bilo je tu sitnih svađa, ali svatko im je zavidjeo.

Čak i ja. Nikada nisam imala tako savršeno vezu i dečka. Vjerojatno nikada niti neću.

"Da, dan nakon one noći." Puhne pramen kose s čela kada konobar dođe i posluži nam kavu.

"Što je bilo sa njome ova dva mjeseca?"

"Ne znam, kao išla je na neke psihićke teraprije i to. Oporavljala se od svega, nemam pojma." Otpije gutljaj kave te slegne ramenima.

"Oh." Ne vjerujem. Sigurna sam da je nešto izmislila.

"Nego, za petak, vrijedi?" Promijeni temu, te rukom prođe kroz kosu.

Petak, petak... Slobodna sam.

"Da, može." Kratko se namiješim i ubacim vrečicu šećera u kavu miješajući je žličicom.

"Svi će mi zavidjeti što sam došao s takvom ljepoticom." O Bože, mislim da sam crvena.

"Uopće nisam ljepotica, ušuti." Pogledam u svoju kavu te otpijem malo, a onda je vtatim na stol.

"Jesi, nemaš pojma koliko ti djevojaka zavidi na ljepoti." Podignem pogled ka njemu te se široko nasmijem.

"Ne laži." Kaže djevojka za koju smatraju da je patološka lažljivica. Bravo, Elishe.

"Ne lažem, nemam zašto lagati." Ponovno spustim pogled, ovoga puta tražeći mobitel u torbici kad ugledam poznate marte kako ulaze u kafić. Zatim crne traperice, isto takvu majicu i nasmiješeno lice crvenokose djevojke.

Opposite » z.m.Where stories live. Discover now