Opposite » z.m.

ten » you promised.

usputni, usputni? plz

Sjedim pred njime dok mi pogled leti po ordinaciji. Ne znam što reči, ionako mi niti riječi neće povjerovati.

Ne znam niti zašto da mi povjeruje. Ne trebam povjerenje Zayna Malika.

"Slušam te."

Slušam te. Slušam te.

Njegove riječi mi odzvanjaju u ušima, a ja sam potpuno nijema.

Što da kažem?

"Elishe, jesi li dobro?"

"Ne znam zašto da ti ovo pričam kada..."

"Elishe." Olovkom lupka po stolu i to je jedini zvuk koji se čuje u ordinaciji, dok ne uzdahnem.

I sama sam svjesna da mu ovo ne bih trebala pričati. Svjesna sam i toga da uvijek popustim jer znam da me drži u šaci.

"Bile su pripreme oko rođendana, taj datum u godini za nju je bio najvažniji i sve je moralo biti savršeno do najmanjeg detalja. Bila sam uvijek uz nju i organizirala sa njome zabavu na kojoj je trebala biti cijela škola. Taj dan, na njen rođendan, od početka se čudno ponašala prema meni, i bila je hladna, ne znam. Do večeri dosta je popila, zapravo, nije toliko puno koliko je to utjecalo na nju jer nikada nije pila. Sjećam se kako smo svi bili u prizemlju i..."

(flashback)

"Elishe, kujo!" Čujem Carenin glas i okrenem se ka stepenicama gdje je ugledam uplakanu sa plahtom oko svog tijela.

Ostanem stajati na mjestu, dok ne znam što učiniti.

"Caren... Što se dogodilo?"

"Lažljivice! Nikada mi nisi bila prava prijateljica, prevarila si me! Kurvo!"

"Caren, objasni mi..."

"Sve ti znaš lažljivice odvratna, platila si Jacku da me siluje!"

I više ne osjećam hladnu čašu u svojim rukama, sklizne na pod i razbi se u stotinu komadića.

Gledam u svoju prijateljicu koju je trenutak ranije netko silovao, a ja nisam imala pojma o tome. I k vragu, ne znam što da radim.

"Izlazi van iz moje kuće!" Na rubu je glasa kada ponovno zaplače i počne vrištati, a Cody dotrči do nje.

Ne pokušavši ništa napraviti, stojim na sredini dnevnog boravka i gledam u jednu točku.

"Nisam kriva nizašto." Jedva tiho govorim. Ne mičem se, nisam kriva, ne znam što se dogodilo, što da radim?

"Ja nisam kriva, ja nemam pojma o ovome, kunem se, nemam nikakve veze sa ovime."

"Elishe, hajde, idemo van." Osjetim nečiju ruku na svojoj nadlaktici i ugledam Harrya kako mi pogledom pokazuje ka vratima.

"Harry, molim te, vjeruj mi, barem ti." Molim ga dok mu plačem na ramenu, a njegove ruke se nalaze čvrsto oko mog struka.

"Pričat ćemo kasnije, okej? Sada idemo."

Iza njegovog ramena vidim Alex koja nosi moju torbicu i jaknu, a onda blago klimnem glavom u znaku da idemo. Posljednji put pogledam u Caren koja sjedi na stepenicama, a onda se okrenem i izađem.

(end of flashback)

"Tko je Jack?"

"Jack Muller, prošle godine je završio fakultet na koji ja idem." Blago zubima uhvatim usnicu iznutra, dok gledam u Zayna koji naslonjen na stolicu gleda u mene.