Opposite » z.m.

three » be nice and quiet

Ukipljeno ostanem stajati na mjestu ne odgovarajuči Alexandri koja uporno viče preko slušalice. Dovraga, što se to upravo dogodilo?

"Elishe, jesi li dobro?! Zašto ne odgovaraš?"

"Alex, moram ići, mislim da netko kuca na vrata." Slažem i bez pozdrava poklopim slušalicu mobitel čvrsto držeći u ruci.

Okrenem se prema vratima sobe uzdahnuvši te se laganim koracima zaputim ondje. Prstima uhvatim hladnu kvaku i nakon laganog škljoca otvorim vrata. Pogledam hodnikom lijevo pa desno. Ništa. Nitko.

Stanem na prvu stepenicu pokušavši se nagnuti preko ograde u pokušaju da vidim ima li ondje nekoga.

"Ima li koga?!" Uzviknem čvrsto se držeći za rukohvat. "Pozvat ću policiju!"

Spustim se za stepenicu niže, pa još jednu i još jednu. Dođem do kraja gdje pogledam oko sebe te krenem dalje, no zvuk zvona koji se proširi cijelom kućom me natjera da zastanem.

Progutam slinu te rukom prođem kroz kosu i otiđem do vrata. Pokušam kroz špijunku pogledati van, no ništa ne vidim. Nespretno otvorim vrata te hladni vjetar zapuše u mene.

"Elishe, dušo, mislila sam da vas nema kod kuće." Starija susjeda koja živi kuću nasuprot se zabrinuto nasmiješi. "Oluja će, provjeri jesi li zatvorila sve prozore, zar nisi čula kako su se jako zalupili od onog vjetra?"

"Što se dogodilo?" Upitam zbunjeno.

"Malo prije, ma ne moguće da nisi čula, prozori, mislim da u kuhinji, su se naglo zatvorili. Hajde dušice, idem kući, čuvaj se." I s tim riječima se okrene i napusti moje dvorište ostavljajući me samu.

Ne, nisu to bili samo prozori. Nije moguće!

Ostavim mobitel na regalu, a onda odem u kuhinju. Ugledavši razbijeni prozor rukom prekrijem usta te se okrenem oko sebe ne znajući što da napravim.

"Elishe, otvori vrata!" Začujem Alexin glas te lupanje po vratima koje me trgne iz razmišljanja. Još jednom pogledam u prozor, a onda otrčim otvoriti joj. "Gdje ti je mobitel? Ne javljaš se."

Pogledam prema regalu te ga uzmem u ruke zakolutavši očima. 7 neodgovorenih poziva?

"Ostavila sam ga ovdje i..." Počnem objašnjavati, a ona me prekine.

"Dobro što se ovdje dogodilo?" Upita te shvatim kako stoji na ulazu u kuhinju, a pogled joj je, niti više niti manje, na prozoru.

"Vjetar." Proguram se pored nje te uzmem metlu kojom je mama jučer čistila zidove od paučine prije nego dođe teta te krenem mesti. Kamen ispod šanka sa nečime crnim mi oduzme pažnju i nakratko pogledam prema Alex.

"Doneseš mi onu malu metlu iz ostave?" Klimne glavom te izađe iz kuhinje, a ja se sagnem i rukom izvučem kamen sa zavezanom crnkm kovertom.

Crna koverta? Do vraga, mogla sam odmah znati tko je ovo učinio.

"Crna koverta ti odvlači pažnju po uredima, pa vjerujem da će i sada. Ne zaboravi doći na dogovoreno mjesto prekosutra. Znaš, mogu se naljutiti. A što se tiče prozora, pa, to je upozorenje na ono što sam spreman učiniti."

Kriste.

*

"Vjetar? Elishe, pa zašto nisi zatvorila prozore?" Mama hoda po kuhinji prigovarajuči mi dok ja sjedim na stolici nasuprot Eda i Alex, a teta promatra štetu.

"Nisam znala da su otvoreni." Objasnim, a ona se okrene prema meni uzdahnuvši.

"Ugh, sutra moram zvati majstora. A do tada ćemo se smrzavati ovdje?" Pogleda prema prozoru kroz kojeg ulazi hladan zrak. Oh, pa što bih ja sada?