71. deo

31 2 0
                                    

Budim se i vidim Stefana kako me obgrlio. Pomerim se malo a on me privuce skroz uz sebe.
Ja:Gde si bio sinoc?
S:Sta mislis?
Ja:U neku akciju sigurno.
Kazem kao ljuta i namestim takvu facu.
S:Jeste.
Kaze grubo bez da me pogleda. Zagledam ga i ne menja se. Je li moguce da je to uradio? Drcno ga gurnem i ustanem. Odem brzim korakom do kupatila i udjem. Cim sam otvorila vrata srene su me latice ruza. Puno ruza posutih po podu sve do kade. Krenula sam stazom od latica i dosla do kade koja je bila napunjena vodom i laticama. Ostanem bez reci zbog toga a iza cujem otvaranje vrata i zatvaranje istih. Usao je i obgrlio me od pozadi. Blago okrenem glavu i prostrelim ga poglednom.
S:Jes se mrstis?
Ja:Kad si dosao?
Pipnem vodu i osetim da je jos topla.
S:Pola sata nakon sto si zaspala.
Ja:Voda?
S:Malo pre sam ustao i to napravio.
Ja:Zasto?
S:Jer mi se pravilo.
Ja:Gde si bio?
S:Ostavio bih to za sebe.
Okrenem se od njega. Jos treba da imamo tajne?
S:Znas da imam stvari iz proslosti?
Ja:Znam, pa se pitam koju li sada krijes?
S:Ne radi se o tome. Saslusaj me.
Ja:Slusam.
Kazem odmah jer hocu da sam sigurna u nas. Mozda je sva ova bol uticala na mene ovako.
S:Sinoc sam zavrsio sa tim. Ostavio sam sve probleme.
Ja:Kako mislis?
S: Lepo, vise me nista osim tebe ne zanima.
Ja:A ranije te zanimalo?
Okrenem se ka njemu i vec saljivije kazem jer mi je drago sto cujem da ce pustiti vise ono sto mu tupi mozak.
S:Pa nije me zanimalo samo mi je smetalo.
Ja:Mhm.
Okrenem se od njega opet a onda nakon par sekundi vidim njega golog kako prolazi i ulazi u kadu. Pogledao me onako po njegovom.
S:Pa dolazis li?
Ne odgovorim mu recima vec tim sto skinem majcu pa sve ostalo i pridruzim mu se. Sednem naspram njega a onda me on povuce i budem mu okrenuta ledjiima sedeci ispred njega. Pomeri moju kosu na desno rame, predje rukom preko istog dok mi levu stranu vrata poljubi. Zaboravila sam kako je to kada me poljubi ovako ili dok smo bas ovako sami. Dao mi je prostora i video kada mozemo a kada ne da budemo zajedno. Zaista je zreo. Osetila sam nesto cvrsto iza leedja. Mozete pogadjati sta je bilo? Bilo je otezano da se tako ljubimo ali je jasno da se napalio. Bilo bi nemoguce kada ja ne bih bila. Pripodigla sam se pri cemu mi je on pomogao i sela na njega. Zadovoljno je izdahnuo a za njim i ja. Koliko je zapravo sexi kada musko uzdahne? Posle smo otisli pod tus a zatim malo u sobu. Sedeli smo na krevet i pricali nesto.
Ja:Moracu do Andree.
S:Zasto?
Ja:Necu oprostiti ono sto je uradjeno.
S:Pobili smo ih.
Ja:Nismo sve. Deo njih je pobegao a rekla sam ti sta se juce desilo. Nastavljaju i nastavice. Oni imaju pik na nas dve.
S:Mozes li to pustiti meni?
Ja:Ne dolazi u obzir. Jedino sto bi mogao jeste da mi kazes gde se oni nalaze?
S:Ja to necu uraditi.
Pogledam ga besno.
Ja:Da li si svestan o cemu ti pricam? Sve su nam pobili!
S:Znam ali ako tako idete i vas ce pobiti a to ne mogu da dozvolim.
Ja:Oni nesto hoce od nas a ja cu saznati sta je to. Mozda je to vezano za nase snove.
S:Nije.
Kao iz topa kaze.
Ja:Ti to znas jer?
S:Jer ne moze biti. Snovi su stanje uma. To su samo stavri koje vas muce a vi se druzite predugo.
Ja:Jeste.
Ustanem i izadjem iz sobe.
On ce me uciti kako da zivim zivot. Ma vazi!

Udjem kod Andree vidno iznervirana.
A:Jel se nesto desilo?
Ja:Stefan.
A:Sta je uradio?
Ja:Rekao je a sta je uradio ne znam. On zna da su snovi stanje uma i da mi ne treba da osvetimo svoje roditelje.
A:Sta? Ja sam ocekivala da ce te podrzati i da ce cak i prije nas otici.
Ja:Mozda i jeste pa sada znajuci da zelim to sama da uradim pravi dramu.
A:Ne treba da se ljutis na njega. Vidis da te stiti koliko moze. Mozda je on to vec uradio kako se ti ne bi izlagala opasnosti.
Ja:Ne znam stvarno.
A:Sta sad?
Ja:Pa kako smo i rekle sve i da su pobijeni nema opasnosti zar ne? Znam koga cemo da pitamo.
A:Koga??
Znatizeljno me pogleda.
Ja:Mariju.
A:Mislis da zna?
Ja:Vestica je pa sta mislis?
A:Pa da.
Ja:O tome ti pricam.
A:Da, da, da.
Pogledam je iznenadjeno jer je samo odjednom rekla.
A:Ona je htela da te ubije a zbog Balse nista nije uradila. I jos njih je dolazilo i vukodlaci. Kristina razumes li? Mozda je ovo samo zamka. Mozda je Marija sa nama tu samo kako bi bila insajder.
Pogledam je malo zastrasujuce. Realno moguce da je u pravu. Da sam samo covek rekla bih da me ne bi tako lagala ali ovde su zivoti nista.
Ja:Videcemo.
A:Kako?
Ja:Pitacemo je a onda gledati da li ce kome da javi.
A:Pa da sigurno ce nam reci makar bilo i lazno mesto nesto ce reci a mi cemo saznati je li spijun.
Ja:Da.
A:Hoces se pomiriti sa Stefanom?
Ja:Verovatno.
A:Znaci idemo sestro.
Ja:Idemo.
Fakticki krenemo traziti Mariju svuda po kuci. Na kraju sama izbije od nekud te je mi spopadnemo.
Ja:Marija moras da nam kazes. Svetimo nasu krv.
A:Ti sigurno znas.
M:Ne znam.
Okrene se i kao hoce da ode. Povucem je i okrenem ka nama.
Ja:Marija ne glumi.
M:Stefan mi nece oprostiti a ni Balsa.
Ja:Zasto?
Nekako se uplasim.
Ja:Sta su uraditi pa ih stitis.
M:Kristina ne idite.
A:Marija vidi tvoje je da nam milom ili silom kazes gde treba da idemo, ostalo je cista nasa volja.
Marija je pogleda ispod oka ali cini mi se da joj se nije ulazilo u kostac sa nama.
M:Ne daleko od onog mesta gde sam drzala Kristinu. Mozda pola kilometra odatle ima kuca u kojoj se nalaze svi koji imaju zajednicki interes i ako razlicitih vrsta.
Zadovoljna postignutim kao i Andrea pogledamo se onim pogledom "to je to".
A:Koji interes?
M:Ne znam.
Kao iz topa kaze a cini mi se i slaze.
Ja:Kako god. Idemo Andrea.
Kazem i mi krenemo polako. Setim se te se okrenem ka njoj.
Ja:Ne pricaj o ovome.
Ona klimne glavom kao potvrdan znak te odemo. Zaista se opremimo jer ovo nismo radile iz sale. Provericemo mesto i Mariju. Stefana nije bilo u kuci a Marija se vratila valjda Balsi. Olaksavajuce okolnosti zar ne? Sto pre se spremimo i izadjemo.
A:Moguce da su zaista tamo.
Ja:Ne znam, na sve trebamo biti spremne.
Kako smo se vozile tako je u susret nama bilo dvoje auta. Preprecili su nam put.
Ja:Koji djavo?
A:Izdajica je.
Kaze misleci na Mariju a ja se napunim jos nekog loseg osecaja. I ako mi nije bila ni malo pouzdana opet su joj oprostili onoliko sranje cak sam i ja bila sa njom posle svega dobra.
A:Kristina oni zele da nas ubiju zar ne?
Tada se setim da treba da spasavamo svoje glave i borimo se za iste.
Ja:Idemo na sve ili nista.

SnoX 🔚Where stories live. Discover now