Balkanske hronike I - Gospodari rata

DIO 1: Oluje na horizontu - Poglavlje XV

Nekoliko hiljada ljudi je marširalo gradskim ulicama. Većina je bila naelektrisana i ponesena kolektivnom atmosferom koja je pozivala na linč. Bili su ljuti i željni osvete. I tražili su načine da dođu do nje. Nalazili su se na granici sjevernog i južnog dijela grada, nedaleko od mosta koji ih je spajao.

Pripadnici kosovske policije su prilično rezervisano pratili situaciju. Stajali su ispred prilaza na most. I očigledno su čekali da vide šta će se desiti. A znali su da se, osim verbalnih provokacija, ništa posebno neće desiti. Bez obzira na njihovu brojnost, demonstranti, svakako, nisu bili toliko ludi da prelaze most i ulaze u albanski dio grada. Ne bi time ništa postigli. I nesumnjivo bi izvukli deblji kraj.

Ne, oni su se držali svoje strane grada. Tu su bili apsolutni vladari situacije. Tu su određivali pravila igre. I mogli su kako žele da iskažu svoje silno nezadovoljstvo.

Tihana je stajala sa strane i posmatrala sve to. Miloš je bio sa njom. Držali su se na distanci i nisu imali namjeru da se miješaju sa narodom koji je cirkulisao ulicama sjevernog dijela Kosovske Mitrovice. U ovom trenutku, definitivno, nisu bili u mogućnosti da nešto konkretno učine. To se očekivalo od njihovog novog saradnika, srpskog biznismena Vukašina Milanovića.

Lokalni politički lideri su bili predvodnici demonstracija. Oni su tražili od vlasti u Beogradu da otvorenije interveniše u cilju zaštite srpskog stanovništva na sjeveru Kosova. Tražili su nešto što u ovom trenutku sigurno nisu mogli dobiti, a da ne izazovu opšti rat između Srba i Albanaca.

Imala je različite utiske o prethodnoj večeri. S jedne strane, to je bila pozitivna noć. Upoznala je moćnog srpskog biznismena, Vukašina Milanovića, koji je, pod pritiskom ministra Veličkovića, obećao pomoć u smirivanju situacije. Takođe, dobili su smještaj u njegovoj luksuznoj vili. I bilo je više nego udobno. Sobe su mu bile fantastične. Poput elitnih beogradskih hotela. Sve je bilo na raspolaganju i to u bilo koje vrijeme.

Ipak, s druge strane, imala je određene sumnje u iskrenost njegovih riječi. Da li zbog verbalnog sukoba između njega i Stojana? Ili zbog nečega drugog? Nije bila sigurna.

Takođe, nisu joj se svidjeli ni pogledi koje joj je upućivao onaj njegov šef obezbjeđenja koji je pažljivo pratio njihovo ponašanje, a posebno njeno. Imala je utisak da mu je postala interesantna onda kada je srpski biznismen pomenuo njenu plaćeničku prošlost. Vjerovatno je smatrao da su njih dvoje bili ljudi iste vrste, koji su, u nekom prošlom vremenu, radili za neke druge, tuđe interese, i koji su, poslije toliko vremena, našli načina da se izvuku iz svega toga i da se pronađu u nekim novim idejama i ideologijama.

U svakom slučaju, imala je osjećaj da je gutao očima, te da je pratio svaki pokret koji je napravila sa cigarom i čašom konjaka.

Sigurno je prethodne večeri bila glavna maštarija njegove masturbacije.

Ipak, uglavnom joj takve stvari nisu smetale. Možda to i nije bilo tako loše. Neka ga, neka zamišlja šta hoće i kako hoće. Na određeni način, to joj je i imponovalo.

Osim toga, prethodno veče je bio zanimljiv i bliski susret sa Miloševom djevojkom, sa tom famoznom reporterkom RTS-a, Irenom Vuković. Bez obzira na činjenicu što je Miloš privlači kao muškarac, osjećala je nekakvu odbojnost prema toj plavušici koja je, po njenom mišljenju, bila jedna od onih manipulativnih osoba koje kroz neku lažnu finoću nastoje da u potpunosti kontrolišu stvari. Uvijek je mogla da prepozna takve. Ipak, na određeni način, i sama je bila sklona manipulacijama kada bi to bilo potrebno.

I zbog svega toga nije joj se dopala. Ni najmanje.

Osjećala se poput neke ljubomorne srednjoškolke koja bi htjela kosu da počupa djevojci momka koji joj se sviđao.